geometrija božanske iskre
17.01.2007., srijeda
PSIHIČKI VAMPIRI
Psihički vampirizam se već dosta često spominje u svakodnevnim razgovorima. Psiholozi o tome ne žele ništa znati. Oni imaju neke svoje razloge. Kad ljudi počnu puno govoriti o nečemu ja vjerujem da ta pojava zaslužuje pažnju stručnjaka. Pronašla sam tek nekoliko knjiga koje o tome nešto govore. Jedna od najboljih je "Psihički vampirizam" Joe H. Slate koju citiram u današnjem postu. To je bila osnova od koje sam krenula u svojoj knjizi GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE.
Moje istraživanje me odvelo puno dalje u shvaćanju pojave psihičkog vampirizma, došla sam do jednostavnog i djelotvornog načina kako svatko za sebe može riješiti taj problem, jer se tiče svakog od nas. I došla sam do najdublje spoznaje o prirodi čovjeka, a to je spoznaja prirode LJUDSKE ENERGIJE. Ako ispravno shvatite negativnost, zlo - izići ćete jači iz tog procesa. Naše su bake govorile "ako te bolest ne ubije, ojačat će te". Vi ste kao djeca u osvijetljenoj sobi Koja zatvore oči I kažu Da se boje mraka. Sva tama je Poremećeno svjetlo. Što je zlo nego zaborav? Trebaš poznavati prirodu tame. Ona je konačna. (Emmanuel's Book) Autor pet knjiga Joe H. Slate, Ph. D. ovlašteni je psiholog i profesor, osnivač Međunarodne istraživačke fondacije za parapsihologiju. Svoj rad temelji na znanstvenim istraživanjima i osobnoj terapeutskoj praksi. O metodi istraživanja navodi sljedeće: Koncipirano multidimenzionalno naše istraživanje je uključivalo osobne intervjue, upitnike, analize slučaja (case studies), psihološke testove, elektrofotografiju (Kirlianova fotografija) te analizu ljudske aure (energetskog polja). U nekim slučajevima koristili smo analizu snova i hipnozu te regresiju u prošle živote. U našim istraživačkim metodama konzistentno smo izbjegavali opterećujuće termine kao: «vampir», «žrtva» i «vampirizam», preferirajući neprijeteće, ali operativne, termine kao: «primatelj energije», «davatelj energije», «energetska interakcija», «energetski manjak» i «proces energetskog prijenosa». Autor ističe da vampirizam postoji u različitim oblicima i da se obično događa u odnosu dviju osoba od kojih je jedna vampir, a druga žrtva. Vampir je osoba koja ima nisku razinu energije i zato upada u energetski sustav žrtve da bi odatle izvukao sebi nedostajuću energiju. Neposredni učinci mogu varirati, ali obično znače novi dotok revitalizirajuće energije za psihičkog vampira, a kritični manjak esencijalne energije za vampirovu žrtvu. Nažalost, posljedice ponavljajućih vampirskih napada na energetski sustav na dugi rok mogu biti izuzetno štetne; ne samo za žrtvu, nego i za vampira. Zanimljiv je Slateov opis glavnih karakteristika vampirizma. Psihički vampirizam traži točno određenu žrtvu. Krajnji rezultat je uvijek štetan za oboje, za vampira i žrtvu. Psihički vampiri nemaju posebne moći. Oni, zapravo, djeluju s pozicije slabosti, a ne snage. Tipično nerazvijeni, ili oslabljeni, u sposobnosti da sami generiraju samopodržavajuću energiju, oni se očajnički utječu drugim strategijama u naporu da zadovolje svoje energetske potrebe. Psihički vampiri nisu beznadežna bića zla. Kao i svi drugi, oni su osobe od značaja i unutarnje vrijednosti. Nažalost, njihov rast je zapriječen i tako je njihov unutarnji energetski sustav do neke mjere nefunkcionalan. Psihički vampirizam je kulturalno univerzalan - u jednoj ili drugoj formi postoji u cijelom svijetu. I najrazvijenije kulture su ranjive na razne forme psihičkog vampirizma. Široka skala uvjeta može stvoriti plodno tlo za psihički vampirizam. To su npr.: osobna kriza, zapriječeni rast, neriješeni konflikti, a također i ozbiljan stres, ali i neki kulturalni uvjeti kao: socijalni nemiri, ili klasna mržnja. Psihički vampirizam postoji u raznim stupnjevima intenziteta. Često počne kao blagi impuls, onda progresivno raste da bi postao dominantna sila u životu psihičkog vampira. Dugoročne posljedice psihičkog vampirizma su izuzetno škodljive. Za vampira to uključuje ispražnjenje unutarnjih zaliha i, eventualno, potpunu blokadu procesa osobnog rasta. Za žrtvu to uključuje mnoštvo mentalnih i fizičkih simptoma. Napad psihičkog vampira može biti namjeran, ili spontan. Iako su epizode psihičkog vampira često pokrenute namjerno, one mogu biti i spontane, a u izvjesnoj mjeri i nesvjesne. Može izgledati čudno, ali psihološki vampirizam može postati sporazuman u nekim odnosima. Osim potrebe za energijom, psihički vampiri mogu imati i druge motive. Muškarac, ili žena, koji eksploatira ili uništava, partnera zbog npr. osvete, mogu se smatrati psihičkim vampirom. Korporacije koje bezobzirno zagađuju okolinu zbog profita, mogu se smatrati predatorskim organizacijama. Profesor Joe H. Slate puno je radio na istraživanju metoda obrane od vampirskih napada, ali i na pomoći osobama s vampirskim sklonostima kako bi aktivirale i osnažile vlastiti energetski sustav i tako više ne bi imale potrebu za vampirskim ponašanjem (o čemu će biti riječi kasnije). Zbog prepoznavanja pojave vampirizma, korisno je citirati opis istog autora: Za žrtvu su prvi znakovi napada psihičkog vampira gotovo uvijek slabost i umor, a mogu nastupiti odjedanput ili postupno, zavisno o prirodi napada. Ne iznenađuje što žrtve ozbiljnog napada često opisuju svoje stanje kao: « potpuno ispijen», mentalno i fizički. Među drugim uobičajenim fizičkim reakcijama su: vrtoglavica, nepravilan rad srca, ošamućenost i ponekad mučnina. Žrtve često opisuju svoje reakcije slične onima kod gubitka krvi, morske bolesti, vrtoglavice. Iako simptomi jednog vampirskog napada često brzo prođu, oni imaju tendenciju dugotrajnosti u situacijama kad su kontakti s aktivnim vampirom uobičajeni. Osjećaj iscrpljenosti zbog ponavljanih napada može uključivati ozbiljnu tjeskobu i depresiju. Uobičajeni simptomi uključuju: poremećaj spavanja, teškoće u koncentraciji, zaboravnost, razdražljivost, osjećaj «biti na rubu» i gubitak interesa za dnevne aktivnosti. Nemojte prebrzo donositi zaključke. Cijelu sam knjigu napisala o tome. Ima se još puno toga za reći da biste shvatili, zaista shvatili. Nigdje ne stižemo kad druge krivimo za svoju nesreću. Još ću puno puta ponoviti da je zaista svaki od nas kovač svoje sreće i nesreće. Samo treba znati kako. Čovjeku, najinteligentnijem biću na Planeti, osnovni je zadatak SHVATITI. Tamo idemo, gdje ćete shvatiti. Sebe prvenstveno. Srdačno vas pozdravljam, Serena |
08.12.2006., petak
Preselila na bloger. hr
Citiranje ulomaka iz svoje knjige GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav za neko ću vrijeme zamrznuti na ovom blogu, a nastaviti na blogeru.hr na adresi
mindpositive.bloger.hr Srdačno vas pozdravljam, Serena Alba |
29.11.2006., srijeda
Negativna ljudska energija (2)
Čovjeka, kao i sve što se kreće, pokreće energija. Kad smo ljuti, bijesni, osvetoljubivi, ljubomorni, tužni, depresivni, čangrizavi - ta je energija negativna. Najprije za nas same, ali i za našu obitelj, naše prijatelje. Kad se prepustimo negativnim emocijama mi drugim ljudima crpimo energiju. Bez uvijanja: krademo im energiju. Naravno, da tada nastaje sukob, otvorena ili prikrivena agresija. O tome govori današnji nastavak jučerašnjeg posta.
U to vrijeme smo Dalija i ja polazile i neki tečaj osobnog razvoja, gdje su nas upućivali u tehnike energetske zaštite. Za razliku od mene, Dalija je revno vježbala tehnike zaštite u uvjerenju da joj stara majka, a vjerojatno i suprug, nenamjerno, ali ipak djelotvorno, crpe energiju. Svakako, dosta smo pažnje posvećivale analizi te teme. Ja sam sve više uviđala da je u mojoj obitelji bilo vrlo talentiranih ljudi za crpljenje energije, a posebno sam ponovo počela razmišljati o tome da je to bila moja draga i voljena, tada već pokojna majka. Ipak, sve su to još uvijek bile teme o kojima sam samo čitala. Nisam uspijevala pronaći i povezati sve konce te dramatične priče, niti sam ih htjela primijeniti na vlastitu situaciju, ali je priča ipak sazrijevala i dobivala sve čvršće konture. Iz nekog razloga, izgledalo mi je da ta tema mene zanima čisto teoretski, pa nisam baš marila za vježbe energetske zaštite. Ali, kako je moje opće zdravstveno stanje bilo sve gore, moj je uspavani mozak ipak počeo vrtjeti točkiće. Vidjela sam da su i dalje moje čakre gotovo stalno blokirane. Bilo je jasno da sam nenadoknadivo gubila energiju. Ali zašto, u kojoj komunikaciji, u kom odnosu? Životne okolnosti su već nekoliko godina izvrsne, ništa se nije promijenilo što bi pomutilo moj mir i zadovoljstvo, nije bilo novih osoba u mom okruženju, a ja naočigled propadam. Lice mi je posivjelo, kosa ostala bez sjaja. Počela sam se prisjećati davnih knjiga na temu rupa u auri putem kojih otječe energija. To je bilo to. Morala sam sebi priznati da sam uvijek imala loše simptome kad sam u blizini Dalije, a najgore kad sam s njom neprestano bila pet dana za vrijeme ljeta. Tada mi je već bilo redovito hladno kad bih bila s njom. Sve je upućivalo na nju. Budući da smo se zaista izvrsno razumjele i da smo obje izuzetno cijenile našu međusobnu iskrenost i otvorenost, čim sam nekako složila takvu misao da je uzrok mojih problema s njom u vezi, to sam joj i rekla. Naravno, ne na način da je krivim, jer se očito radilo o potpuno nesvjesnom procesu u kojem sam i ja nekako sudjelovala. Htjela sam da zajednički analiziramo situaciju na temelju svih spoznaja koje smo imale o energijama i psihičkim interakcijama i da to zajednički riješimo. Nisam se mogla oteti dojmu da je Dalija moje riječi ipak doživjela kao optužbu, ali je razgovor završio zaključkom da bi uzrok mojim problemima možda bio njen suprug, jer je ona bila prilično sigurna da on crpi i njenu energiju, ili, što je vjerojatnije, tvrdila je Dalija, da netko drugi iz moje blizine, ili obitelji, krade moju energiju. Nisam odbacila u potpunosti njene tvrdnje, ali nije bilo jednostavno shvatiti što se događa. Nisam htjela brzati sa zaključcima. Patila sam i dalje, a to me prisiljavalo da nastavim misliti o uzrocima i razlozima. Probale smo organizirati da se manje viđamo kod nje, a više kod mene ili u gradu, ne bismo li isključile njenog supruga iz situacije. Počela sam čitati knjige na temu psihičke obrane, koje su nudile tehnike vizualizacije zaštitnih energetskih omotača raznih boja i oblika i još razne druge obrambene mjere. Nije bilo efekta. Nije mi uspijevala obrana koja se preporučivala. Točno sam vidjela da nema efekta. Nisam znala s čime se borim. Na momente sam sama sebi izgledala paranoično. Nisam to htjela. Ali me moje nepromijenjeno loše stanje (upala raznih unutarnjih organa, pa sve češći leteći bolovi u brojnim kostima i zglobovima, loša probava i glavobolje, uz sve simptome prehlade svih dišnih organa) tjeralo da otkrijem razlog. Prolazili su tako mjeseci. Nekoliko knjiga na temu psihičke zaštite nije pomoglo. Onda mi je došlo pod ruku novije izdanje knjige američkog autora Joe. H. Slatea pod naslovom: «Psihički vampiri» . Autor - psihijatar sa svim diplomama i znanstvenim stupnjevima; istraživanje i praćenje pojave – dugogodišnje; metoda - znanstvena. A zaključak knjige: postoje ljudi koji žive na energiji drugih ljudi i crpe je zapravo baš slično kao i vampiri, jedino nema fizičkog kontakta i krvi, jer se ne crpi krv, nego energija, sve ostalo je slično. U knjizi se potanko opisivalo upravo ono što se meni događalo zadnjih godinu dana. Novo mi je bilo: kako i zašto se to događa. Bitno je bilo da se radilo o višegodišnjem istraživanju na velikom uzorku po pravilima znanstvene metode. Pojava je očito postojala, verificirana je znanstvenom metodom. To mi je omogućilo da se konačno riješim primisli da sam paranoična, ili da sve to iz nekog razloga pomalo sama izmišljam. Bila sam uvijek stroga prema sebi i uvijek sam samu sebe analizirala i u svjetlu najgorih pretpostavki. Nisam se nepotrebno kinjila osjećajem krivnje znajući da je to jedna od najgorih zamki koje sami sebi možemo postaviti, ali sam pošteno nastojala shvatiti kako i sama doprinosim nekoj lošoj situaciji. Jer, ništa nam se ne događa samo zato što su to nametnule tzv. «objektivne okolnosti», ili zato što drugi ljudi nisu dobri. To gradivo sam već bila utvrdila i potvrdila. Sve, ali baš sve, što nam se događa, sami smo htjeli. I najgore stvari. Bila sam duboko uvjerena u to pravilo. Znači, i ja sam kreirala odnos s Dalijom, koji je izgledao potpuno na moju štetu. Kako, zašto? Onda su mi «Psihički vampiri» došli pod ruku. Zaista ništa nije slučajno u životu i sve dođe u pravo vrijeme. To je bila već treća knjiga koju sam pročitala a koja je sustavno opisivala pojavu parazitske krađe energije između ljudi, pa je došlo vrijeme da konačno shvatim kako mi tri različita autora daju osnovu da razumno sagledam svoju osobnu situaciju. Ali, ja sam na neki način s time otezala, jer je i meni samoj u to vrijeme teza bila nekako «u zraku». Prihvatila sam teoriju, čini se, ali sam se ozbiljno nećkala prihvatiti i da ima veze sa mnom, iako je iz cijelog mog dotadašnjeg života bilo očito da je upravo ta pojava ludi kamen o koji sam se neprestano spoticala. Već sam to naslućivala u vezi moje mame, mene i Ivone, a sada Dalije i mene. Konačno sam morala shvatiti. Prije nego nastavim s mojim doživljajima vampirskih napada i kako sam ih se oslobodila, kratko ću citirati osnovne zaključke istraživanja Joea H. Slatea u «Psihičkim vampirima», jer su dali novi i siguran smjer mojim analizama, koje su me zatim dovele do puno dalekosežnijih zaključaka nego autora te knjige. GEOMETRIJU BOŽANSKE ISKRE počela sam opisom POZITIVNE LJUDSKE ENERGIJE i jednostavnom uputom kako je pokrenuti. Pogledajte to poglavlje u jednom od prethodnih postova. Jer, iako dolazimo u doticaj sa negativnostima, uvijek ima načina da budemo pozitivni. Uvijek i uvijek to je naš izbor, a zatim se trebamo i potruditi da cilj koji smo izabrali ostvarimo. Za to nam uvijek treba znanja i vještine, najčešće i upornosti. Kukati je najlakše, samo što time ništa ne rješavamo. U sljedećem postu slijedi daljnje objašnjenje energetske osnove mog prijateljstva s Dalijom. Srdačno vas pozdravljam, Serena |
28.11.2006., utorak
O NEGATIVNOJ LJUDSKOJ ENERGIJI (1)
Ljudska energija može biti pozitivna i može biti negativna. Ta se razlika događa na kvantnoj razini i biti će objašnjena zakonima kvantne fizike u jednom od posljednjih poglavlja moje knjige GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE.
Ta razlika ima i svoj jasan izraz na psihičkoj razini i biti će objašnjena dvama temeljnim emocionalnim stanjima. O tome sam učila propitujući temeljito samu sebe, na primjerima u svojoj obitelji. To sam u knjizi opisala u dosta analiza različitih karaktera i njihovih priča. Ovdje ne mogu citirati sve te priče, iako su primjeri izuzetno korisni za lakše razumijevanje mojih teza i kako sam došla do njih. Neke ću priče ipak ispričati, pa tako i onu o mojoj prijateljici Daliji i tako vas voditi dalje u objašnjenje o NEGATIVNOJ LJUDSKOJ ENERGIJI. Borba između svjetla i tame Jest u tebi. (Emmanuel's Book) U to isto vrijeme kad je sve bilo tako dobro krenulo, dogodilo se da je tvrtka za koju sam radila preselila urede u blizinu stana moje dugogodišnje drage prijateljice. Ta blizina je nekako dovela do toga da smo sve više vremena provodile zajedno. Kad bih izišla iz ureda, često bih navratila do nje na razgovor, a počele smo se družiti redovito i vikendima. Nju su zanimale iste teme o ljudskim energijama kao i mene, pa smo rado o tome satima razgovarale. Ja sam imala kome prepričavati što sam pročitala u metrima ezoterijskih knjiga koje sam marljivo čitala, ona je rado slušala i komentirala zajedno sa mnom, brusile smo pamet i uživale u tome kako proničemo u tajne života. Bila su to lijepa vremena. Išle smo i na tečajeve na kojima su se podučavale razne tehnike osobnog i duhovnog rasta. Ona me nagovorila da krenemo na yogu. Sve su to bila zanimljiva iskustva i baš smo se lijepo i s ljubavlju družile. Doduše, njoj su više odgovarale nekakve tehnike koje su verbalnim putem i intelektualnim sredstvima poticale osobni razvoj. Meni su te tehnike bile zanimljive, ali sam se uporno držala toga da je jedino bitna vrtnja čakri u smjeru kazaljke na satu, a sve ostalo da je ilustracija. Dalija, tako se zvala moja prijateljica, imala je drugačiji stav i nije puno marila za čakre. Poštovala sam u potpunosti njen izbor, jer svatko u svemu treba slijediti svoj put i svoje vrijeme, tako da to - čakre, ne-čakre - nije izazivalo nikakve smutnje među nama. Bar ih, ni ona ni ja, nismo primjećivale u početku. Kako je bila prošla možda i više od godina dana da sam «trenirala» svoje čakre, one su, kao i cijelo moje energetsko polje, bile jake, stabilne, a to se vidjelo i po mojoj velikoj radnoj energiji, smirenosti, radosti i općenito zdravlju. Tako sam ostavila moj visak u ladicu i prestala kontrolirati vrte li se moje čakre ili ne. Izgledalo mi je da je ta lekcija savladana. Ali, bila sam u velikoj zabludi. Jer, kako to mora biti, napredak se - hodanje ili trčanje - svejedno, sastoji od koraka. Možemo napredovati samo korak po korak. Već je skoro bilo počelo i ljeto, a ja sam tek nekim krajičkom uma shvaćala da sve duže spavam. Dođem s posla i odem odmah spavati; gledam televiziju ili čitam knjigu – zaspem; ujutro se jedva budim, a još teže se dižem iz kreveta. Nisam znala gdje smjestiti taj podatak, pa sam to smatrala nekom fazom «proljetnog umora». Ipak sam, sve tako puno spavajući, na poslu bila sabrana i sve sam obavljala uz maksimum koncentracije, tako da nije bilo posebnog razloga za zabrinutost. Međutim, vidjelo se da imam energije samo za posao. Sve aktivnosti u slobodno vrijeme, pa i kućanski poslovi, bili su svedeni ispod minimuma. Nisam imala volje ni za što. Došlo je i ljeto, pa sam krenula automobilom na more. Pet sati vožnje. Nisam krenula odmah u subotu nakon zadnjeg radnog petka, nego sam se dva dana odmorila i dosita naspavala. Krenula sam u ponedjeljak oko jedanaest sati opet nakon duga spavanja. Klima uređaj u automobilu je dobro radio, pa je bilo ugodno svježe, bez obzira na vanjsku temperaturu. Već nakon jedan sat vožnje tako mi se prispavalo da sam neplanirano stala u prvom kafiću i popila kavu, osvježila se ledenom vodom i onda nastavila. Morala sam tu proceduru ponavljati otprilike svakih sat vremena, a svejedno sam dosta puta za volanom osjetila kako mi glava pada i kako gotovo tonem u san. Nisam bila u stanju ni misliti o čemu se radi. Mislila sam, barem je tako trebalo biti, da sam odmorna da odmornija ne mogu biti. Popila sam tolike kave, limunade - trebalo je sve biti u redu, a meni se samo spavalo. Nekako sam se ipak dokoturala do svog odredišta. Pomišljala sam da me možda uspavljivala neka rezonantna vibracija motora, ali taj auto sam imala već tri godine i prije mi se ništa slično nije događalo. Tako je počelo moje kupanje i ljenčarenje, ali se «sezona spavanja» nastavila i dalje; nisam se mogla naspavati, uglavnom sam spavala. Poslije nekoliko dana zaboljelo me uho, počela sam osjećati probleme s mokraćnim mjehurom, desni su mi počele obilno krvariti. Već puno godina nisam imala takvih problema. Odmor je počeo sličiti na bolovanje. Prestala sam se kupati na nekoliko dana, pila grozne čajeve protiv upale mjehura i kapala kapi u uho. Zatim me lagano počelo peckati i grlo. Nisam imala temperaturu, nije bilo za ići liječniku, ali moj morski odmor se počeo svoditi na spavanje u krevetu i na spavanje na suncu. U more mi se nije išlo, bilo mi je hladnjikavo. A bio je kolovoz, temperature iznad 35 stupnjeva C, more iznad 27. Tako su prolazili dani. Onda me Dalija pozvala da ih posjetim na tjedan dana u njihovoj vikendici na susjednom otoku. Rado sam otišla. Već sam se pomalo navikla na lagane simptome opće prehlade, a da prehlade nije bilo. Ljudi s mora kažu za prehladu: «U moru došlo, u moru prošlo.», pa sam se toga i držala. Dalija i njen suprug su mi se jako obradovali i tako je to ljeto išlo dalje u odmoru i šali. Kako je Dalija tek bila stigla, još su trajali radovi čišćenja kuće nakon što je od prošlog ljeta bila zatvorena. S voljom sam joj krenula pomoći, ali odjednom je ispalo tako da bi mi se već nakon doručka žestoko prispavalo, pa bih otišla u sobu i odspavala barem dva sata. Nakon ručka otišla bih se okupati, odmah ispred Dalijne kuće. Vruće sunce mi je jako godilo, ali bih poslije koju minutu odmah opet zaspala na plaži na suncu, što baš i nije bilo pametno. Kako Dalija ima visoki tlak, tako je tlakomjer bio stalno pri ruci pa i ja počnem mjeriti tlak - 90/60, 80/50. Nije bilo čudo što mi se stalno spavalo, a bile su to već i alarmantno niske brojke. Petog dana odlučila sam otići, nekoliko dana ranije od planiranog. Bilo im je malo žao, ispratili su me i svatko je nastavio svoje praznike. Već sljedeći dan bilo mi je malo bolje, barem se tlak normalizirao na mojih urednih 130/85. Nikad prije ni poslije nisam imala anomalije s tlakom kao tih pet dana kod Dalije. Nekako su završila ta tri tjedna godišnjeg odmora i nakon povratka kući odem ipak liječniku. Dijagnoza: serija upala - mjehura, grla, sinusa, uha, desni, vaginalna infekcija. Krvna slika u redu. Spavala sam i dalje bez kraja i konca, udebljala se tri kilograma. Iščeprkam visak iz ladice - čakre blokirane. Ne mogu ih pokrenuti ni vizualizacijom, ni vrtnjom dlana. Nakratko da, dok sam koncentrirana na to, ali za nekoliko minuta stanu. Nakon dva mjeseca i dalje sve one upale, a počela mi se dosta upadljivo tresti i glava kao starim ljudima. Ništa ne pomaže. A već nekoliko godina do tada bila sam zdrava kao dren. Onda me zakači jaka upala živca ishiaticusa, prvi put u životu - petnaest dana nisam mogla hodati. Moje tijelo je popuštalo na svim šavovima. Već puno prije tih događaja Dalija i ja sve češće smo pretresale temu kako ljudi crpe energiju jedni drugima. Tema krađe energije je jedno od značajnijih poglavlja svjetske uspješnice - «Celestinskog proročanstva». Autor tumači da svi odnosi među ljudima počivaju na otimačini energije i borbi tko će kome oduzeti energiju. To je osnova svake agresije u odnosima između dvoje ljudi, ali i osnova ratova i sukoba na svim razinama. Kod Barbare Ann Brennan o tome se mogu naći kraći prikazi, ali i upečatljive slike koje u tim situacijama vidi vidovita osoba. Ona izvješćuje da ljudi puštaju bioplazmatske krakove iz raznih dijelova tijela, ali i iz čakri. Tako se ti krakovi najčešće pokrenu iz pleksusa solarisa (predio želuca), iz očiju, a glava može pokrenuti cijeli plazmatski oblak koji «navali» na drugu osobu i tako joj izvlači energiju iz aure. Te pojave se najčešće događaju kad osoba pokrene neku od negativnih emocija. (nastavak poglavlja u sljedećem postu) Srdačan pozdrav, Serena |
27.11.2006., ponedjeljak
Uvod u negativnu energiju
Psiholozi se još uvijek bore kako da definiraju i razumiju snove. Snovi su, prema mome, puno puta ponovljenom iskustvu, vrlo precizan izraz našeg nesvjesnog. Što je više straha u našem nesvjesnom to snovi više sliče na noćne more. U suprotnom slučaju, što je viša frekvencija naše pozitivne energije, snovi su sve jasnije poruke našeg "višeg ja" koje nas vrlo dobro vode kroz životne nedoumice.
O snovima sam više pisala u prvom dijelu knjige, ali to na blogu nisam citirala. Ovim poglavljem zapravo nas uvodim u drugu temu svoje knjige, a to je - negativna energija. Budi spreman prihvatiti sjene Koje prolaze preko sunca. (Emmanuel's Book) Trebam sada ispričati jedan od zaista vizionarskih snova, koji sam sanjala puno ranije od vremena kad sam shvatila značaj vrtnje čakri u smjeru kazaljki na satu koje ovdje opisujem. Još su mi žive slike tog sna pred očima iako je otada prošlo petnaestak godina: bila sam u društvu s nekom nepoznatom ženom i malim djetetom. Odjednom sam vidjela da je žena doslovno spržila dijete - izgledalo je kao crni ostatak tijela nakon požara. Obris figure s glavom i udovima se vidio, ali je sve bilo doslovno crno i izgoreno. Brzo sam uzela dijete u naručje i ono je nekako oživjelo, potpuno došlo sebi. To je bio san. Nisam znala o kojoj se ženi radi. Neko vrijeme nakon tog sna išli smo u dugačku šetnju prema brdima - prijateljica, njen dvoipogodišnji sin, moja tada desetgodišnja Ivona i ja. Već smo hodali više od dva kilometra laganom uzbrdicom kad je mali dečko počeo cendrati. Nismo vidjeli razloga jer smo hodali lagano i uz odmaranje. On nije prestajao, cendranje je preraslo u strahoviti i nezaustavljivi plač. Moja prijateljica je sve pokušala. Dala mu je piti, jesti, stali smo da se opet odmorimo, ali je dečko i dalje plakao. Već je bilo pomalo i neugodno to vriskanje; puno šetača je prolazilo kraj nas i nikome nije bilo ugodno slušati užasnuto dječje vrištanje. Uzela sam dijete u naručje i nosila ga neko vrijeme. Ono se brzo i potpuno umirilo, dalo se dosta dugo nositi, a onda je i samo počelo hodati, pa je šetnja završila na opće zadovoljstvo. Tek koji dan kasnije povezala sam taj događaj s onim snom. Nisam mogla odmah povjerovati, ali slike su bile toliko jasne. Što je bila informacija iz sna koja me zaprepastila, a koja mi u toku samog događaja nije uopće bila pred očima? Majka je iscrpila, očito potpuno, djetetovu energiju, što je ono osjetilo kao elementarnu nepogodu, kao smrtnu prijetnju i zato je nezaustavljivo i očajnički plakalo. Tražilo je pomoć. Kad sam ja uzela dijete u naručje, i to s ljubavlju i iskrenom željom da mu pomognem ( ne nervozno, ne zato jer nas prolaznici gledaju, ne prijeteći – «dosta mi te je sad, što gnjaviš, kog vraga hoćeš»), dijete je pokrenulo svoju blokiranu energiju i oporavilo se. Zato je prestalo plakati i nakon nekog vremena nastavilo je hodati i samo. Majka je otela djetetu energiju potpuno nesvjesno, naravno. Svejedno, tragedija tog događaja i njegovo sagledavanje u širem kontekstu, ledili su mi krv u žilama. Nekoliko stranica ranije počela sam s pitanjima o majkama… Onda je taj događaj za neku godinu pao u moj zaborav. Nisam još puno znala o energijama i nije mi se dalo dramatizirati na osnovi jednog sna i jednog događaja. U svijetu ezoterije poznat je zakon da lekciju koju nisi naučio, sljedeći put dobiješ u drastičnijem obliku, pa još drastičnijem, što znači da su posljedice sve neugodnije, a cilj je isključivo – «shvati», «nauči», «ne ponavljaj pogrešku». Životne lekcije, kao i školske, treba savladati, inače ne ideš u sljedeći razred. Došla je ova lekcija ponovo do mene, i to ne samo jednom, dok nisam shvatila. Nije me čudilo što sam je ponavljala. Bila je to jedna od najtežih lekcija, pa možda i najteža, u ljudskom životu u našem vremenu. Lekcija o tome da svoju istinu možemo vidjeti samo na energetskoj razini, a i to samo ako poznajemo osobine te energije, ako je razumijemo. Sve ostalo što mislimo o sebi i drugim ljudima su iskrivljene sjene na zidu, prividi. Svijest i energija su jedno te isto, ali se na zanimljive načine isprepliću i međusobno uvjetuju. To su mi razotkrile sljedeće godine mog istraživanja. U to vrijeme došla mi je pod ruku jedna knjiga, napisana možda i prije gotovo sto godina, gdje se govorilo baš o ranama, rupama u ljudskom energetskom polju, ili u auri. Aura je sanskrtski termin za ljudsko energetsko polje i često se koristi u literaturi. Kroz te rupe energija otječe, a rezultat je slabost organizma i sve moguće bolesti. Zato rupe treba «zakrpati», iscijeliti. Izgledalo je logično. Ali ja zaista nisam bila ni najmanje vidovita da bih vidjela te rupe, a još manje vješta zakrpati ih. Slično govori i Brenanica, više na način da čakre znaju biti slabe, blokirane, doslovno ranjene i da ih treba iscijeliti da bi bile u stanju dovoditi dovoljno energije u auru i tako održavati psihičko i fizičko zdravlje na optimalnoj razini. Postupak koji ona uspješno primjenjuje u liječenju i koji opisuje u knjizi izgleda fantastično, ali ja zbilja nisam vidjela načina kako to naučiti. Shvatila sam da je to daleko i od znanja iscjelitelja koji se bave iscjeljivanjem koristeći bioenergiju ( tu negdje na marginama grada u kojem živim), ali i većine iscjelitelja uopće, i to prema knjigama koje su mnogi od njih napisali. Radili su i još rade nešto o čemu ne znaju osnovnu bit. Ali, napredak je takav, ide korak po korak, prolazite poluistine dok ne otkrijete istinu samu. Zato je njihova uloga uglavnom pozitivna – uveli su u naš svijet pojam ljudske energije i njene suštinske važnosti za fizičko i psihičko zdravlje. Došao je trenutak da potpuno shvatimo bit te energije. I opet moj praktičan duh nije klonuo pred činjenicom da nema šanse, tako mi je izgledalo, da sam talent poput čuvene Brennanice, i da bih mogla savladati njene fantastične tehnike «viđenja» energije i energetskog iscjeljivanja. Iz mora podataka u njenoj knjizi ja sam izdvojila jedan, po mom sudu presudan: VRTI ČAKRE U SMJERU KAZALJKE NE SATU. Drugi je zakon bio klasika ezoterijske literature – sve što hoćeš, to i možeš. Ako ne mogu vidjeti čakre, mogu ih vrtjeti. U to nisam sumnjala jer sam u potpunosti bila uvjerena da postoje. Budući da mogu pokretati ruke i noge, mogu vrtjeti i čakre. Išla sam u šetnju i cijelo vrijeme sam vizualizirala čakre, išla sam na poštu ili u banku - vizualizirala sam čakre, kad su bile reklame na televiziji - vizualizirala sam čakre, ujutro kad bih se probudila - isto. Mislila sam da sam zaista poboljšala iskoristivost tog vremena. I jesam. Visak mi je pokazivao da se moje čakre vrte, a subjektivni doživljaj isto tako. Bila sam cijeli život velika spavalica, sad sam se bez problema dizala rano ujutro svježa i čila. Dan je tako postao duži, moglo se puno više toga napraviti. Postala sam bolje organizirana, trebalo mi je manje vremena nego prije za napraviti bilo što. Počela sam vježbati yogu, što mi je izrazito poboljšalo psihofizičku kondiciju ( između ostalog, poslije nekoliko godina vježbanja yoge moja kičma i zglobovi su se toliko popravili da sam u zrelim godinama postala za centimetar viša nego što sam bila cijeloga života). Uvijek sam bila dobre volje, ništa mi nije bilo teško ( doduše nisam puno drugačija bila ni u prethodnom dijelu života). Bilo je to vrijeme kad nisam imala problema. Sve je bilo odlično, osjećala sam se odlično, bila sam zdrava, Ivona je bila dobro, ja sam dobro zarađivala, bavila sam se onim što me živo zanimalo, mogla sam si priuštiti knjige, seminare, lijepe godišnje odmore. Sve je bilo dobro, a i potrajalo je. Možda i duže od godinu dana. Već sam bila uvjerena da je to razina mira, sabranosti, fokusiranosti, efikasnosti i radosti koju sam stekla zauvijek i da mogu samo napredovati. Pa ipak, nije baš bilo tako. Lekcija o ljudskoj energiji opet je iskočila pred mene. Trebalo je još puno toga naučiti. Moja nedostižna prednost se pokazala u mojoj praktičnosti – sve što bi mi palo na um provjeravala sam vrlo temeljito, nalazila sam prikladne načine za pouzdanu provjeru. Radila sam nešto slično onome što bi u znanosti zvali: postavljanje teorije i eksperimentalna provjera. Pozitivna energija vam spontano donosi sve veću kreativnost što god da radili. Srdačan pozdrav, Serena Alba |
23.11.2006., četvrtak
SVIJEST JE APSOLUTNO NAJJAČA SILA U UNIVERZUMU
Ljudska svijest je energija. Energija je to jača što ima višu frekvenciju. Isto je i s ljudskom svijesti. Može imati nisku frekvenciju, može imati visoku frekvenciju. Svijest visoke frekvencije je kreativna, i pokreće ne samo naše umne snage do izuzetnih sposobnosti, nego i stanice našeg fizičkog tijela do zdravlja. Još trebaš ostvariti snagu Koju držiš u svojoj svjesnosti Da bi izmijenio sve stvari u Svjetlost. Gledaj sve s ljubavlju. … Kad gledaš u drugu osobu s ljubavlju, ti stvaraš ono što bi možda nazvao čudom. Jer, Svjetlost se širi, a kako se Svjetlost širi, Tama je preobražena. (Emmanuel's Book) Ljudi koji čitaju ezoterijsku literaturu puno znaju o čakrama. Naširoko je opisano koje organe regulira koja čakra ( obično one koje su u visini te čakre), koje karakterne crte određuje koja čakra. Osim Brennanice gotovo nitko ne govori o vrtnji i smjeru vrtnje čakri, a i kod Brennanice to izgleda jedan podatak među tisućama, pa se i tamo nekako izgubio. Meni je izgledalo važno, počela sam svjesnom namjerom vrtjeti čakre i rezultat je bio onakav kako sam opisala u prethodnom poglavlju. Kasnije će biti detaljnije opisan ovaj mehanizam. Sad je trenutak da objasnim kako to namjera i zamišljanje pokreću čakre. Naša svijest, ali i naše nesvjesno, su energetska stanja. Svijest, ali i nesvjesno, pokreće ili blokira energiju. I obrnuto, pozitivna energija uvodi nas u stanje više razine svjesnosti. Negativna energija našu svijest snižava na razinu nižu od životinjske i nižu od biljne. Shvatiti odnos energije i svijesti donosi slobodu, konačno oslobađa Čovjeka u nama. Zašto se toliko čudimo da je svijest tako moćna? Pa upravo visoka svijest je stanje pozitivne ljudskosti, po čemu se razlikujemo od svih ostalih bića na kugli zemaljskoj. Jedan od rezultata pozitivne vrtnje energije je i porast intuicije. Intuicija bi bila dotok točnih informacija iz nesvjesnog, iz onog dijela nesvjesnog koji se naziva «više ja». Naše «više ja» ima neusporedivo, nemjerljivo više točnih podataka o nama samima i o svijetu oko nas. Naše «više ja» uvijek, i oduvijek, ima pregled cijelog Univerzuma i sve informacije potrebne da nas savršeno uskladi doslovno s cijelim Univerzumom – naravno, i s mamom, tatom i svim ostalima. Evo jedan ne toliko banalan primjer: mnogi ljudi su u stanju probuditi se bez budilice u točno vrijeme koje odrede. Ako samo na trenutak razmislite o tome, zaključit ćete da je to čudesno, rekli bismo racionalno i -nemoguće. A opet, znate i sami da je to moguće. Probajte ako niste još. Moguće je i vama! To je samo sićušan primjer što može naše «više ja». U toj fazi pokrenute intuicije, što je nemoguće bez pozitivne energije, tj. bez pozitivno orijentiranih čakri, shvatila sam da bi zaista bilo praktično i izuzetno korisno da nekako mogu egzaktno utvrditi što rade moje čakre: stoje li, vrte li se, da li u smjeru kazaljke na satu ili suprotno? Opet Brennanica pomaže - ona to ( i puno više) vidi unutarnjim okom, ali kaže da se to može utvrditi i viskom. I tako pronađem zabačeni visak (zabacila sam ga jer sam nekad davno preko viska dobivala uglavnom krive informacije) i probam. Budući da se visak može vrtjeti u smjeru kazaljke na satu, obrnuto od kazaljke na satu, u nekom smjeru pravocrtno, a može i stajati - te pokrete viska uzela sam kao osnovni opis što se događa i s čakrama. I gle, sad kad sam pokrenula čakre, visak je počeo davati točne informacije. Imala sam i subjektivni orijentir - osjećam se dobro ili ne, pospana sam kad bih trebala biti odmorna, bijesna sam iz nepoznata razloga, negdje me boli ili ne, negdje me steže ili ne. Ta su se dva izvora informacija, dakle, pokreti viska i subjetkivni osjećaj ugode ili neugode, počela poklapati u sve većem broju slučajeva. Pa sam počela vježbati na kontrolnoj populaciji - obitelj, prijatelji. Opet je bio visoki stupanj točnosti. Pa sam probala utvrditi stanje nečijih čakri na daljinu. Ustanovim viskom da prijateljičine čakre «ne mrdaju», pa je nazovem. «Kako si?» «Ma pusti, posvađala sam se mužem, boli me želudac i nije mi ni do čega». «Pokreni čakre!» Najbolji i najbrži lijek - i već joj je bolje. Zašto sam odjednom preko viska počela dobivati točne informacije? Zato jer je moja energija bila pozitivna, a jedno od osnovnih obilježja pozitivne energije je istinitost podataka i iskrenost osoba. Zatim, nisam više pitala gluposti kao: «Je li moj izgubljeni šal u žutom ormaru?». Usmjerila sam se na traženje bitnih podataka baziranih na energetskim stanjima. Tako sam našla način da potpuno pouzdano i točno pratim kretanje, ili nekretanje, energije kod sebe i kod drugih ljudi, što je bilo presudno za razvoj mog istraživanja. Bez toga ono ne bi bilo moguće. Bila sam tako fascinirana rezultatima koje je proizvodila pozitivna energija mojih čakri da sam najbližima počela objašnjavati baš ovo o čemu pišem. Uglavnom su me čudno gledali, ali, kako sam na drugim područjima života bila uspješna, osoba koja je u svemu bila vrlo realistična (uspješnog društvenog i poslovnog statusa, što je obično najuočljivije i najkredibilnije), nisu baš odmah sve odbacili. Probali bi. Vidjeli bi da neugoda prestaje, da se raspoloženje popravlja. «Vi'š ti čuda.» Poslije bi zaboravili i nastavili uživati u tome što se žale se na svoje partnere, prijateljice, djecu, na svoje bolove i bolesti. Ljudi više vole kukati nego bilo što na svijetu. Zašto? Jer tada uzimaju energiju od sugovornika, a od toga im je trenutačno prividno bolje. Tu počne ovisnost, kao o drogi - stalno treba sve više slušalaca o našim problemima, koje zapravo uopće ne rješavamo, navodno, jer je objektivna situacija blokirana. Ne, mi, zapravo, ne želimo riješiti probleme. Primijetila sam još jednu jako zanimljivu pojavu. Kad bih nekome ukratko objasnila vrtnju i funkcioniranje čakri, bez obzira s koliko nevjerice ta osoba to slušala, i bez obzira što se ne bi sama potrudila tih desetak sekundi vizualizacijom pokrenuti energiju, sve njene čakre bi se zavrtjele u smjeru kazaljke na satu. To je bilo pravilo takoreći bez izuzetka. Shvatila sam da ta informacija spada u kategoriju univerzalnih istina koju «više ja» te osobe intuitivno spoznaje, a sama spoznaja pokretala je čakre. Međutim, u gotovo svim slučajevima, bolje rečeno u svima, efekt je bio kratkog vijeka. Osobe ne bi htjele osvijestiti, ili svjesno prihvatiti informaciju, i efekt se gubio. Točnije, trajao bi dok sam ja bila u blizini, na neki način se prenosio, a onda su se osobe vraćale na staro, na umrtvljene, blokirane, ili naopako orijentirane čakre. Bilo je očito da vrtnja čakri u pozitivnom smjeru potpuno i isključivo ovisi o tome da li je osoba nakon što je dobila informaciju odlučila to pokrenuti svjesnim izborom i svjesnom namjerom ili ne. Moje znanje o energijama i moje viđenje energija tada je bilo skromno, zbog čega nisam htjela da izgleda da namećem spasonosni lijek, pa nisam inzistirala. Još je jedno opažanje bilo od neizmjerne važnosti. U mojoj blizini neki su ljudi spontano pokretali svoje čakre u smjeru kazaljke na satu i kad im o tome nisam ništa govorila. Posebno je to bilo uspješno i potpuno spontano u slučaju moje kćeri i djece općenito. Pokretanje, vrtnja i smjer čakri bili su «zarazni». Činilo mi se tada da je to dar Božji. Djeca nas uvijek slijede u svemu, bili mi najgori ili najbolji ljudi na svijetu. Pogledajte svoju djecu! Ako niste zadovoljni, popravljajte sebe, jer djeca su, najčešće i nažalost, naša kopija. Kopija našeg skrivenog ja, više nego onog ja koje pokazujemo u javnosti. Zato tu sličnost često ne uočavamo. Sredite sebe, sredit će se i djeca. Moja tada već prilično visokofrekventna svijest imala je «korektivni» utjecaj na svijesti niže frekvencije. Utjecaj se prenosio spontano. Kasnije sam pronašla znanstvena istraživanja koja to potvrđuju. Nažalost, utjecaj je bio kratkotrajan ako te osobe nisu svjesno prihvaćale informaciju. Svatko ima pravo izbora, pa i na vlastitu autodestrukciju. Pa, iako «svaka budala ima pravo na svoje veselje», kako kaže neka čudna poslovica, loša stvar je ipak bila u tome da je to «budalino veselje» ugrožavalo i destruiralo i sve druge u njenoj blizini. Svijest je velika moć u pozitivnom, ali i negativnom, smislu. Ovo je naslovna strane moje knjige iz koje su ulomci koje objavljujem u ovom blogu. Ako ste nestrpljivi i ako želite pročitati cjeloviti tekst, možete knjigu nabaviti u svakoj većoj knjižari. Srdačan pozdrav svima, Serena |
22.11.2006., srijeda
POZITIVNA ENERGIJA ILI: «SVI MARŠ NA PLES!»
Dosad ste sigurno puno puta čuli i upotrijebili izraz POZITIVNA ENERGIJA. Ali, u suštini niste znali ništa o njoj. Zato je niste znali ni pokrenuti, ni živjeti. Samo ste pričali o tome. Nadam se da ste prema uputi iz prethodnog posta pokrenuli svoju pozitivnu energiju i da već uživate u tome. Na kraju knjige pozitivna energija je objašnjena i u terminima kvantne fizike. Tek smo na početku. Nebo je prostor u svakome od vas Koji pleše u Svjetlosti. Nebo je u vašim srcima, U vašim svijestima, I nadohvat vama Baš u ovom trenutku dok šećete. Nebo je radost i ljubav I bezgraničan poduhvat I neograničena kreativnost. Nebo je sve ono što tražite I više. Nebo je vaš dom. (Emmanuel's Book) Što se događa kad se vaše čakre vrte u smjeru kazaljke na satu? Ono energetsko jaje, o kojem je prije bilo riječi, a to je vaše energetsko polje, dobije impuls, što onda pokrene i sve čestice u vašem fizičkom tijelu, sve do subatomske razine, da se vrte u istom smjeru, zbog čega se sve uravnoteži (poslije ćemo vidjeti zašto i kako), pa vi ukupno imate neutralan elektromagnetski naboj i stalan dotok energije u količini doslovno koliko vam treba, što je sigurno neusporedivo više nego što ste navikli dotad. Vaše energetsko polje može biti usmjereno i u pravcu obrnutom od kazaljke na satu. To je kada se čakre vrte u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Rezultat su bolest i sve nesreće ovoga svijeta. Polje može biti i inertno, neuredno, malo pozitivno, malo neutralno, malo negativno, što je neka međufaza prema naopakoj orijentaciji. Ona može dugo trajati, ali nije tako dramatična kao u fazi naopakog smjera mada su posljedice također loše. Zbog toga je ta dva stanja sigurno bolje izbaciti iz života. Gledano ovako energetski, svijet je zaista crno-bijeli. Ako ste u polju pozitivno orijentirane energije, vaš svijet je - bijeli, bez obzira što se događa oko vas. Pa otkud sad ovaj «ćiribu-ćiriba» koji tako jednostavno rješava sve? Moram reći, sad tek dolaze eventualne komplikacije, o kojima će biti riječi. A lagani «ćiribu-ćiriba» je iskočio iz trenutka kao zec iz šešira, došlo mu je vrijeme da bude otkriven i zaista rješava sve. Što to znači da je vaš svijet «bijeli» kad su vam čakre, a time i energetsko polje, usmjereni, točnije, kad ROTIRAJU U PRAVCU KAZALJKE NA SATU? Najprije, imate dovoljno energije čitav dan. Ne morate se uopće odmarati. Ponajprije zato jer spontano izabirete ritam rada i aktivnosti koji možete podnijeti, ne iscrpljujete rezerve energije. Što ste dalje u ovom procesu, imate sve više energije, jer čakre, kao i mišići nakon vježbanja, naprosto ojačaju i donose vam sve više energije, pa još više... Prva posljedica bolje energiziranosti vašeg polja, a to znači i vašeg fizičkog tijela, da odnosi s ljudima postaju bolji. Sve to je proces koji traje. Neće sve biti riješeno trenutno. Ali proces počne i odjednom, ako ste pažljivi, vidite da ste manje u sukobu s ljudima, da vam se oni čine bolji. Oni isti ljudi koji su prije bili ovakvi i onakvi. Pogotovo novi ljudi koje srećete, jer ni vi ni oni niste opterećeni međusobnom poviješću loših odnosa. Sve manje je zamjerki, sve manje nesporazuma, suradnja je bolja, teče. Kako sad to? Zato jer su danas odnosi među ljudima opterećeni borbom za energiju, ljudi doslovno jedni drugima otimaju energiju. Vi odjednom spontano to prestajete raditi (pazite ne piše «prestanete», nego prestajete, to je proces). Vi imate više energije iz svog osobnog izvora - ali samo tako da što češće zamišljate svoje rotirajuće čakre, da održavate svoj izvor u pogonu. Na taj način vi ste olabavili odnos sa svoje strane, a isto se događa s druge strane, ljudi s kojima ste u kontaktu ne nailaze na otpor na koji su navikli, pa su malo zbunjeni, ali popuštaju i oni, jer nitko s vaše strane ne vuče konop sebi. Sve se to zbiva a da nitko zapravo toga nije svjestan, bez napora. I zato se ne umarate, možete više raditi, imate volju za rad, za veselje, za susrete s ljudima. Najviše nam energije oduzimaju loši odnosi s ljudima, neusporedivo više nego što nam treba za bilo koji posao. Doduše, događat će se sukobi i sada. Ali to su oni kreativni sukobi koji zbilja raščišćavaju odnose, pa, ili ćete dalje nastaviti zajedno, ili ćete zauzeti sigurnu distancu. Za razliku od vječnog gunđanja na partnera, na djecu, na suradnike, na prodavačice, na službenice iza šaltera, na političare. Što ionako ništa ne rješava. Samo gunđate, gunđate, zvocate, kvocate - cijeli život tako, nezadovoljstvo sve veće. Sad se ili naprosto zagrlite, ili se posvađate, kažete iskreno što ste imali, pa se opet zagrlite, ili se rastanete. Nisu rastanci znak neuspjeha. Povremeno su potrebni. Spontano nađete riječi, trenutak, niste otrovni, jednostavno počnete to rješavati. Ne trebaju vam psiholozi, loši savjeti prijatelja, jer ni oni ne znaju bolje. Sad ste počeli dobivati više energije, iz vlastite proizvodnje. I vaše «više ja», ili vaša duša, izranja iz dubina vašeg nesvjesnog u svoj ljepoti. Što još radi energija koja rotira u smjeru kazaljke na satu? Liječi vas. Brusi nakupine negativne energije u vašem tijelu. Gdje god vas nešto boli, to su tkivo, ili cijeli organ, stvrdnuti u grudu zbog žestokog bombardiranja negativnom energijom (kasnije će biti detaljnije objašnjeno). To su sva ona mjesta gdje uzgajate najprije upale, onda ciste, ili reume, ili kamence, artritise, tumore, začepljene arterije, visoki tlak. To su organi koji slabo rade - gušterača, srce, bubrezi, želudac, pa glavobolje, depresije... Svaka bolest koje se možete sjetiti, bez izuzetka, je skvrčeno tkivo koje više ne funkcionira kako je genetskim kodom uredno projektirano, a sve to zbog stalnog bombardiranja negativnom energijom. Sad stiže rotirajuća struja pozitivne energije i na kojem god mjestu gdje još ima imalo nade, organ se oporavlja, grude se lagano tope, ciste najprije prestanu rasti, a onda se počnu smanjivati, bolovi se smanje pa prestanu. Naravno, sve zavisi u kakvom ste zdravstvenom stanju u trenutku kad pravilno pokrenete energiju. To ne znači da nećete ići liječniku kad treba ići liječniku, pogotovo zato jer ste negativne bodove skupljali desetke godina. Ali, sad ćete dati svoj pozitivan doprinos vlastitom ozdravljenju. Sad ste partner liječniku. Pazite, niste za ovo trebali ići nikakvom iscjelitelju, sami sebe podižete iz pepela. Oči će vam zasjati, lice se proljepšati i svaki dan bar netko će vam reći: «Pa ti blistaš, što ti se lijepo dogodilo? Ti si druga osoba. Jesi li zaljubljen?» Bilo bi dobro da u ovom trenutku pomognete energizirajući proces fizičkim vježbama - yoga, aerobic, teretana, redovite šetnje, planinarenje. To će vam i spontano pasti napamet, jer zbiva se još jedan proces (istodobno vam se puno toga događa): vaša svijest postaje jasnija, postajete doslovno pametniji. Postajete kreativni. Pada vam napamet kako riješiti svaki problem. Odjednom sine, nema naprezanja, poduzimate ono što treba, u ruke vam dođe prava informacija, prava knjiga, prava stranica na Internetu, nazovete pravu osobu u pravo vrijeme, dođe netko tko vam rado pomogne. Uglavnom sve riješite vi sami. Ne gnjavite ženu/muža, mamu, tatu i cijeli svijet. Imate volju, nađete vrijeme i sredstva. Zato jer imate energiju. Vlastitu energiju koju ste sami proizveli. Postajete iskreni. I to spontano, bez velikih odluka. Bez iskrenosti ništa na ovom svijetu nije moguće. Najprije prema sebi, a zatim prema svima. Ne znači da ćete svoju istinu vikati na sav glas i nasred ceste. Ali, morate je vi znati, pa ćete lako procijeniti kad je vrijeme za reći i kako je reći. Mnogim odraslim zrelim ljudima, zaista mnogima, male, srednje i velike laži postale su dio svakodnevice. To je pogubno. Za odnose među ljudima, za zdravlje, za što god hoćete. Iskrenost ne znači da je netko u pravu. Znači da je netko nekome rekao: «Ja mislim o toj stvari tako i tako. Što ti misliš? Meni se ne sviđa naš odnos zato i zato. Što ti misliš?» Cijeli onaj spisak negativnih emocija, i ponašanja proizišlih iz njih, polako se topi jer je pokrenuta pozitivna energija. Počnu prevladavati pozitivne emocije i ponašanja, a bez velikih odluka i bez velikog napora. Sve bolje razumijete sebe i druge, sve se manje ljutite, sve češće ste dobre volje, sve manje je problema, a vi ih I sve lakše i bezbrižnije rješavate. Meni je trebalo dosta godina da svjesnim naporom izbacim negativne emocije, pa negativne misli iz sebe, a uspjela sam samo s onim najočiglednijima. One skrivene u podsvijesti nisu se dale «deložirati». Kad svjesnom naporu dodate čakre u vrtnji u smjeru kazaljke na satu, treba vam neusporedivo manje vremena, barem deset, a može biti i sto puta manje vremena, proces je temeljitiji jer se riješite svih negativki, svjesnih i nesvjesnih - ne morate čak ni znati koje su i što su. Prethodno sam najavila da sam pronašla puno brži, lakši i temeljitiji proces za uklanjanje negativnih misli i emocija, točnije za «proizvodnju» pozitivnih, jer se to događa istodobno. To je to - vrtite čakre u smjeru kazaljke na satu. Počnite vježbati valcer ili latinoameričke plesove. To je glazba koja teče kao rijeka, kao vaš život kad mu dozvolite da se pokrene, kad se oslobodite straha od promjene. «Svi marš na ples!» Plešite kad god možete, sami, s nekim, kad god vas neki ritam ili melodija inspirira, potpuno spontanim pokretima koji mogu biti i «čudni» i nezgrapni, svakakvi. Ples je prekrasna oslobađajuća aktivnost, a neprestana vrtnja u jednom i u drugom smjeru u valceru doslovno pokreće prvi par čakri. Sad mogu objasniti zašto je samo nastojanje da pozitivno mislite, ili pozitivno osjećate, davalo slabe ili nikakve rezultate. Jer je u osnovi procesa mišljenja i procesa osjećanja - energetski proces. Ako je energija negativna, suprotna od kazaljke na satu, nastojanje da se pozitivno misli i osjeća traži dugo, dugo vrijeme, strahovitu dosljednost i upornost, a rezultat je minimalno pozitivan, nešto bolji od pozitivne nule. Nažalost, malo je ljudi spremno tako ustrajno raditi na takvom zadatku. Međutim, kad je to isto nastojanje potpomognuto opisanim energetskim radom, rezultati se vide takoreći odmah. A onda opet treba upornosti, samo što sad imate motivaciju, jer je napredak već tu, očit je i strahovito ubrzan. Srdačan pozdrav svima, a svakako se javite u komentarima, Serena |
21.11.2006., utorak
ČAKRE - pokrenite pozitivnu energiju
Pokrenuti svoju energiju u pozitivnom smjeru najvažnija je stvar u životu. Mnogi spominju pozitivnu i negativnu energiju ne znajući o čemu govore. U ovom postu je opisana VJEŽBA kako se to radi. Radite je barem deset puta na dan. U slijedećim nastavcima opisati ću značaj i smisao pozitivne energije, ali i one negativne. Kako se odražavaju na naše zdravlje, na naše odnose, na uspjeh u poslu, na ljubavne, roditeljske i sve ostale probleme.
Sve je u stanju pulsiranja: Kozmičke sfere, galaksija, Zemlja, Molekule koje tvore tvoje tijelo. (Emmanuel's Book) Čakre su osnovni mehanizam koji pokreće našu energiju. Čakre omogućuju dotok ONOLIKO ENERGIJE KOLIKO NAM TREBA. Čakre to mogu osigurati jedino ako su u pokretu. Čakre su u pokretu tako što se VRTE. Čakra se može vrtjeti na lijevu ili na desnu stranu, a može biti zaustavljena, blokirana. JEDINO AKO SE VRTI U SMJERU KAZALJKE NA SATU, ČAKRA NAM DONOSI ENERGIJU DUŠEVNOG I FIZIČKOG ZDRAVLJA, USKLAĐUJE NAS S UNIVERZUMOM, S BOŽANSKIM. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost prethodne rečenice. Zapravo, to je jedina rečenica koja je u ovoj priči važna. A kako je priča neophodna da pokažem i dokažem smisao rečenice, potanko ću je pojašnjavati u daljnjem tekstu tako što ću vas provesti razvojnim putem kojim sam ja prošla dok nisam shvatila i iskusila što znači čakra koja se vrti u smjeru kazaljke na satu. Budući da su vrtnja i smjer vrtnje toliko presudni, moram ih objasniti tako da budu apsolutno jasni. Ako pogledamo gornju skicu, vidimo da imamo šest pari, ja ću upotrijebiti termin - stožaca. Prvi par čine: jedan stožac koji je na dnu kičme i širom stranom gleda prema zemlji te drugi na vrhu glave koji gleda prema nebu. Drugi par čine: stožac smješten za dlan ispod pupka, s užim krajem vezanim na kičmu, te drugi u istoj visini na leđnoj strani, također s užim krajem prema kičmi. Treći par je točno u visini želuca, četvrti za dlan ispod korijena vrata, peti točno u korijenu vrata i šesti točno u visini točke između obrva. Koji je ispravan smjer vrtnje? Doslovno, stavite veliki okrugli sat u bazu stošca tako da ga lijepo vidi netko ispred vas, a u stražnjem stošcu da ga vidi netko iza vas. Sad u mislima zavrtite taj sat da ispravno radi onako kako ga vidi promatrač ispred vas i onaj iza vas. I to je to. Pokrenuli ste svoju čakru. Kako? Tako što ste je vizualizirali, zamislili, vidjeli duhovnim okom… «Samo» tako? - Da. Ljudi često griješe tako što pokušavaju okrenuti sat tako da ga vide iz nekog zamišljenog centra usred svog tijela, čime se postiže naopaka vrtnja. Satove treba vidjeti promatrač koji je ispred i iza vas. Kao da ste doslovno objesili jedan sat naprijed, jedan nazad. Ostaje još orijentacija prvog para. Stavite jedan sat na vrh glave i pratite kazaljke odozgo, kao da ste na stropu. Drugi sat stavite između nogu da ga vidi netko tko bi gledao odozdo, ležeći na podu. Dok ne naučite ispravan smjer, pomozite si s pravim ili zamišljenim satom. Ako ste sve dobro napravili, onda ćete vidjeti, ako uzmete bilo koji par čakri ( dakle, prednju i leđnu čakru u istoj visini - one dvije ispod pupka, one dvije u visini želuca itd.) da se jedna u odnosu na drugu vrte u obrnutim smjerovima. Dakle, ako netko ispred mene gleda smjer vrtnje moje prednje čakre, vidi da se ona vrti u smjeru kazaljke na satu. Ako netko iza mene gleda leđni dio čakre, vidi da se i ona vrti u smjeru kazaljke na satu. A kad pogledate jedan i drugi smjer u međusobnom odnosu, vidi se da su suprotni jedan prema drugome. Tako treba biti. To je zapravo sve. Što sad trebate raditi kad znate kako se čakre vrte i gdje se nalaze? Dovoljno je da zatvorite oči i da ih zamišljate redom, može odozdo prema gore, a može i odozgo prema dolje. Par po par - prednju čakru, leđnu čakru. Idući par. U početku, dok se ne uvježbate, dobro je prednje čakre pokretati dlanom desne ruke normalno okrenutim prema površini tijela. Leđne zbilja morate zamišljati, jer neke od njih ne možete dohvatiti. Zamišljanje, predočavanje, vizualizacija - svaka od tih tehnika je dobra i dovoljna. Dlan je pomoćno sredstvo. Ipak, ima još puno toga za reći. Najprije o UPORNOSTI. Nitko niti jedan cilj ne može postići bez upornosti - zasad i u našem vremenu. Ako su vam dvadeset, trideset ili šezdeset godina čakre bile zaustavljene, što u slučaju barem 95 posto ljudi tako jest, onda treba malo vremena, nekad i malo više vremena, da napustite staru naviku zaustavljanja čakri i da stabilizirate novu naviku da se čakre spontano vrte U SMJERU KAZALJKE NA SATU. Izložila sam glavnu tezu relativno na početku priče i bez velike pripreme, namjerno. Ako počnete odmah vježbu čakri i radite je minimalno deset, a možete slobodno i dvadeset puta dnevno, vaše čakre će biti sve duže periode u vrtnji, a to ćete možda odmah, a sigurno u roku od nekoliko dana, osjetiti kao stanje živahnosti, poduzetnosti, optimizma, radosti. To bi trebala biti osnovna motivacija da nastavite dalje. Osim toga, da biste mogli shvatiti nastavak ove priče, treba vam pozitivna energija. Vježbajte ovu pozitivnu vrtnju čakri. To će vam konačno promijeniti život na apsolutno dobro. U slijedećem postu ću to opisati, ali ako počnete raditi ovu vježbu znat ćete i sami. Puno pozdrava svima, Serena |
20.11.2006., ponedjeljak
Ljudska energija
Danas vas uvodim u glavnu temu moje knjige, a to je kako zapravo izgleda i funkcionira ljudska energija. Posebno je važno kako ljudska energija funkcionira u našim odnosima. Razumijevanje ljudskog energetskog polja je suštinsko za razumijevanje odnosa među ljudima. Psihologija je na tako nesigurnim nogama i sa tako klimavim rezultatima od kad postoji, jer psiholozima nikad nije palo na pamet do prouče energetsku stranu ljudske psihe. Time su se počeli baviti razni "alternativci" , a psihologija to s gnušanjem odbacuje. Vidjet ćete dokle je energetski pristup mene doveo. Napominjem da smo još uvijek u fazi objašnjavanja osnovnih pojmova. Opis mog istraživanja i njegovih rezultata nužno dolazi kasnije. Biti slobodan od straha od smrti, Biti slobodan od nepovjerenja, od ograničenosti, Biti slobodan da budeš ono što zaista jesi – To su darovi koje ćeš primiti Ako platiš cijenu introspekcije i iskrenosti. Ljudski život je najteža učionica Dok ne naučiš jednostavnu činjenicu Da je tvoja istina tvoja snaga, Tvoje spasenje tvoje ispunjenje, Tvoja svrha i tvoj put. (Emmanuel's Book) Iz nekog čudnog razloga ljudi kao da ne vjeruju da «rade na energiju». Zapravo, to bi još nekako i prihvatili, ali da se liječe energijom, ili kako uopće da shvate što to znači - to vrlo uvjereno izbjegavaju, jer to su još uvijek «bapska», da ne kažemo vražja, posla. Mene je liječenje energijom odavno počelo zanimati iz najjednostavnijeg razloga, a to su bili Ivonini zdravstveni problemi. (Ivona je moja kćer i njeni zdravstveni problemi su detaljno opisani, ali ovdje ne mogu sve citirati.) Liječnici nam nisu mogli dati niti točnu dijagnozu, niti ikakvu terapiju. Iako Ivonini problemi nisu bili tragični, pa niti dramatični kao neke druge teške bolesti od kojih djeca znaju bolovati, meni su progutali desetak godina života, jer nisam imala vremena ni za sebe, ni za pravi posao, niti sam imala vremena za normalan život. Ona je imala stresne i dane i noći zbog tegoba koje kao da su dolazile od hrane, dakle, od nečega što smatramo izvorom života. Morala je savladavati iz dana u dan i problem koji je djeci među najtežima, a to je izdvojenost, različitost od grupe. Sve je to, naravno, rješivo, savladivo. I, mi smo to savladali bez posljedica. Kako? Različite metode tzv. «alternativnog liječenja», dakle, mimo službene medicine, bile su za mene logična orijentacija. Naravno, nisam bila sklona otići bilo kome tko je sebe reklamirao kao iscjelitelj i povjeriti mu sudbinu djeteta. Na koncu nisam je ni vodila nikome, nego sam sama pokušala s već opisanom iscjeljiteljskom metodom. Poticaj mog interesa za to područje, osim Ivoninog liječenja, bilo je i to što sam sve više čitala o iscjeljiteljskim tehnikama i sve više razmišljala o njima. Bilo mi je jasno da te metode daju rezultate, da imaju smisla, iako ne uvijek i ne svakome, kao što uostalom ni službena medicina ne pomogne svakome. Prije trideset godina ta tema nije bila baš kvalitetno objašnjena u literaturi, ali u novije vrijeme ima zaista vrijednih knjiga koje su napisali ljudi s liječničkim i znanstvenim diplomama i s puno iskustva u liječenju energijom i drugim alternativnim metodama. Te metode su sve više priznate, prihvaćene i objašnjene, pa ovdje nije potrebno iznositi ni najkraće prikaze. Prekretnica u razumijevanju uloge ljudskog energetskog polja za psihičko i fizičko zdravlje čovjeka, pa tako i za liječenje kad je zdravlje narušeno, za mene je bila knjiga: «Iscjeljiteljske ruke» autorice Barbare Ann Brennan , danas klasika za znalce tog područja. S temeljnim obrazovanjem iz prirodnih znanosti i dugogodišnjim vrlo uspješnim iscjeljiteljskm iskustvom, ona je objasnila ljudsku energiju vjerojatno najbolje i najobuhvatnije do danas, na način potpuno blizak suvremenom obrazovanom zapadnom čovjeku. Najvažniji doprinos Barbare Ann Brennan je spoznaja o funkcioniranju čakri. Ona je svojom vidovitošću otkrila da se svaka čakra sastoji iz dva dijela, dva lijevka ili dva uvrtložena lijevka, koji su spojeni svojim tankim, cjevastim dijelom. Energetski lijevak, tj. par lijevaka vrti se u smjeru kazaljke na satu i tako snabdijevaju naše tijelo i našu psihu energijom, a protok dovoljne količine energije osigurava nam tjelesno i psihičko zdravlje. Ta mi je knjiga dala snage da i dalje proučavam područje koje su skoro svi ljudi koje sam poznavala smatrali čudaštvom, neozbiljnošću i, svakako, gubitkom vremena. Pa ipak, ne znam skoro nikoga tko se u slučaju smrtonosne bolesti u obitelji nije obratio nekom iscjelitelju, obično kad je bolest već bila u terminalnom stadiju, kad službena medicina više nije davala nikakve nade – mada su to bile obiteljske epizode koje su oni kasnije najradije htjeli zaboraviti. Objašnjenje i opis ljudskog energetskog polja Barbare Ann Brennan oslanja se na dugu tradiciju, moglo bi se reći, od kad je svijeta i vijeka. Najstariji i najznačajniji autoritet joj je indijska duhovna tradicija, a kasnije i fizičari, liječnici i psihijatri koji su na energetskoj razini proučavali ljudsko zdravlje. U to vrijeme ja još nisam imala senzibilitet za tu, oku nevidljivu pojavu, što mi je predstavljalo veliko ograničenje u traženju odgovora na moja pitanja - kao da trčite prometnom cestom zavezanih očiju. Ipak, procijenila sam da je to osnova na kojoj mogu nastaviti svoje istraživanje. Što sam istraživala? Što sam htjela? Teško je reći. Nije više trebalo za Ivonino liječenje jer je već bila potpuno zdrava. Htjela sam razumjeti, htjela sam se uvjeriti. Htjela sam istražiti je li to opis i jesu li to zakonitosti one druge, skrivene, a za mene, stvarnije stvarnosti. A osim i iznad toga, susrela sam se i s jednim novim svijetom. Tražeći kako izliječiti bolest, shvatila sam da treba izliječiti dušu. Duša je božanska iskra u nama. Trebalo je odrediti se prema Bogu, prema Apsolutu, prema Univerzumu, kako god to nazvali. Ezoterijska je literatura otvarala jedan drugačiji pristup božanskom u nama, u svijetu, u Univerzumu. Kako sam bila odgojena u ateističkom duhu, religijsko viđenje Boga, kad sam već kao formirana osoba došla do informacija, nije mi govorilo ništa o Bogu. Mogla sam samo racionalno komunicirati sa svijetom religijskog i nisam pronalazila značenje koje je tamo trebalo biti. Ezoterijska literatura u raznim varijacijama ocrtavala je jedan jednostavan i razumljiv koncept božanskog i božanske ljubavi, neopterećen potrebama da čuva instituciju crkve, neopterećen stoljećima i tisućljećima povijesnog pamćenja crkve. Tako prikazan božanski princip bio je neposredno povezan s nama, sa zdravljem ili bolešću, sa srećom ili nesrećom, s radošću ili tugom. Tako sam preko bolesti stigla do Boga, a to je bilo više nego uzbudljivo. S ove ili one strane, uvijek je poruka bila ista: bolest nije slučajna, a nije ni kazna. Bolest ti poručuje da ne slijediš svoj put, da ti život ide ukrivo, da se ne ponašaš dobro, da imaš ciljeve koji nisu tvoji. Bolest je tu da naučiš. Bolest ti govori da si izgubio kontakt s dušom. Bolest ti govori da nema ljubavi u tvom životu. Ali, da se vratim na ljudsku energiju i njenu povezanost sa zdravljem i bolešću. Daljnjem razumijevanju moje priče svakako bi pomoglo da pročitate cijelu knjigu «Iscjeljiteljske ruke» Barbare Ann Brennan, jer ću tako u samo nekoliko rečenica opisati glavni koncept na koji se naslanja sva daljnja struktura moje knjige. Koncept ljudskog energetskog polja po Brennanici svakako nije nov, ali ga je ona daleko najdublje i najdetaljnije elaborirala od svih ostalih autora. Ukratko, kao što je električna ploča štednjaka vruća i 15 do 20 cm iznad ploče, ili kao što oko plamena svijeće imate toplo područje od nekoliko centimetara, tako i ljudsko tijelo ne završava tamo gdje mi to prostim okom vidimo, tj s kožnim omotačem, nego je njegov sastavni dio energetski omotač koji se sastoji od nekoliko slojeva, sliči na jaje i doseže na udaljenost od oko jednog metra od tijela. To je LJUDSKO ENERGETSKO POLJE. Vidoviti ljudi to polje vide kao svjetlosno «jaje». Ne zrači tijelo polje, kao što ni ploča štednjaka ne stvara toplinu. Ploča je topla jer u nju stiže električna struja. Tako i naše tijelo živi jer ga prožima ova energija (a otkuda stiže, o tome malo kasnije). Osim energetske forme (ipak smo malo kompliciraniji od ploče štednjaka) to je energetsko jaje i detaljan «nacrt» po kojem je tijelo sačinjeno. I ne samo tijelo, nego i naša psiha, naš emotivno-karakterni sklop, a zadnji sloj «svijetlećeg jajeta» je naša direktna veza s dušom, s kolektivnim nesvjesnim, s Univerzumom, s Bogom. Naše nesvjesno ima sjedište baš u tom energetskom polju, tako da preko polja, ako znamo način i metodu, puno lakše otkrivamo nesvjesne sadržaje, puno se lakše nosimo s njima i rješavamo zagonetke koje nam uglavnom razdiru dušu, a koje u sferi svijesti nikako da dokučimo. Da nastavim usporedbu: štednjak priključite na utičnicu i eto energije. Ljudsko energetsko tijelo ima jedan drugi sustav, a poznavali su ga u indijskoj medicini i filozofiji, ali i u kineskoj, prije barem 5-6 tisuća godina. To je sustav čakri. Čakra ima oblik lijevka, a zapravo je manji ili veći vrtlog. Gruba slika, ali u suštini točna. Mi imamo oko sedam glavnih čakri, dvadesetak nešto manjih i 88 000 ostalih čakri. Brennanica prekrasno i vrlo detaljno opisuje funkciju svake čakre, dakle, manjeg ili većeg energetskog vrtloga, zapravo dvostrukih vrtloga spojenih užim krajevima, a osobito njihovu povezanost s našim psihičkim, emocionalnim i duhovno-moralnim kvalitetama. Osnovna kvaliteta svake energije je kretanje. Energija je neprestano u pokretu, pa tako i ljudska energija. Pokret omogućuje nježno usklađivanje sa svima i svime što je oko nas; pokret je uvjet ravnoteže i sklada. Pokret donosi i stalnu promjenu, inače sklad s okolinom ne bi bio moguć. S druge, pak, strane imamo naš glavni problem da želimo biti sigurni, pa smo izabrali način za koji podsvjesno «mislimo» da će nam pribaviti sigurnost, a to je potreba da sve zaustavimo, da ne mijenjamo ništa. Zbog toga stalno pokušavamo zaustaviti svoju energiju: u lijepim trenucima zato jer kao da ne vjerujemo da će biti i drugih lijepih trenutaka, a u teškima, jer nas blokira strah. Možda se najviše od svega bojimo promjene, pa čak i promjene na bolje, prvenstveno zato što ne vjerujemo u nju. Stoga je bitno spoznati i zapamtiti ovu sudbinsku karakteristiku svake energije, pa tako i ljudske – vječno kretanje. Srdačno vas pozdravljam, Serena |
19.11.2006., nedjelja
NEGATIVNE EMOCIJE
U prethodnom postu bilo je riječi o pozitivnom mišljenju. Emocije su gorivo za misli. Bez negativne emocije negativna misao neće imati nekog učinka. Npr. možete hldano pomisliti "prebit ću te" i neće biti neke štete. Ali ako to pomislite u pravedničkom gnjevu, mržnji, bijesu, osvetnički..., pa i ako to ne napravite, i ako to nikome niti ne kažete, ta misao udružena s negativnom emocijom nanijeti će veliko zlo najprije vama samima, zatim vašim bližnjima, a onda nešto malo i onome o kome tako mislite.
Kako sad to? Zato jer postoji energetski dio priče koji ne poznajete. O tome govori knjiga GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE. Nakon još malo uvodnih pojmova doći ćemo i do toga. Borba između svjetla i tame U tebi je samome. Ovo nije svijet žrtvovanja. Ti potpuno upravljaš svojim životom. Ovdje si da vidiš gdje si u Svjetlu , Ali i da istražiš ostatke tamnih zakutaka Kojima je namjera da unište Svjetlo. Tama je izbor. Tama govori o poricanju Svjetla, A ne o odsutnosti Svjetla. (Emmanuel's Book) Ezoterijska literatura jako naglašava i važnost pročišćenja emocija - odbacivanje svih negativnih emocija, a zadržavanje samo pozitivnih. Prihvatila sam doslovnu tu tvrdnju i krenula je ostvariti. Marljivo sam «ljuštila» iz svojih reakcija sve negativne emocije. Koje su to uopće negativne emocije? Strah, zavist, ljubomora, briga, osjećaj krivnje, krivljenje drugih, oholost, bijes, ljutnja, osveta, sebičnost, laganje, težnja ka savršenstvu, težnja da budemo uvijek u pravu, taština, pohlepa, zloba, okrutnost, prijezir, sebičnost, lijenost, dosada ( osim «negativnih» emocija nabrojena su i ponašanja koja proizlaze iz njih). Koje su pozitivne emocije i ponašanja? Ljubav, iskrenost, radost, zadovoljstvo, opraštanje, skromnost, smirenost, kreativnost, osjećaj odgovornosti, sposobnost za suradnju. Nije bitno što je pozitivna strana kraća. Lakše je upamtiti. Kažem da sam ljuštila negativne. Osnovno i presudno je ne sakrivati od sebe prisutnost negativnih emocija. Skrivanje se naziva «potiskivanje». Kad osjetimo neku od «negativki», bitno je identificirati je, priznati je: »Aha, tu si strahu, tu si brigo, tu si bijesu!». I onda naš izbor i naša odluka: »Tu si strahu, ali ti nisi ja. Odbacujem strah, nemam više strah»... I tako deset puta na dan ako treba i koliko dugo treba. Ali funkcionira ako je vaša namjera jaka. Ima i o tome hrpa knjiga, korisno ih je pročitati. Jer, iskorjenjivati negativne misli, a ostaviti negativne emocije, je potpuno beskoristan trud. Ili mi gospodarimo emocijama, ili one nama. Na negativnim emocijama rastu samo negativne, destruktivne misli i lažne ideje, prividi svih vrsta, samoobmane i obmane. Nema tablete, ili liječnika, koji to mogu obaviti umjesto nas. Potreban je pažljiv, marljiv, strpljiv i uporan rad. A rezultat vrijedi truda - to je premija na državnoj lutriji. Rezultati se vide već na početku procesa, što je zaista motivirajuće. Nekako nema više neljubaznih službenika iza šaltera, nema lijenih prodavačica koje vas ne žele poslužiti, zločesti kolege prakticiraju na nekome drugom svoju zloću, a vas izbjegavaju. Partner se počne razumnije i ljepše ponašati, djeca se hoće družiti s vama... Pa onda ipak «bum!»; naletite na minu - netko se bijesno obruši na vas. Ne funkcionira? Funkcionira, funkcionira! To vam je samo mali znak da u vašem nesvjesnom ima još puno bijesa. Vaš bijes je privukao bijes onoga drugog. I onda nema: «On je ovakav, on je onakav, kako mi je to mogao učiniti? A ja sam tako dobra prema njemu!». Smirite loptu, zahvalite u sebi «neprijatelju» što vas je podsjetio na čemu još trebate raditi, što vas je upozorio na to koje probleme još imate i tiho se izmaknite. Jer, ne trebate podnositi njegov bijes, od toga nema koristi. Nije «naš neprijatelj» tu zato jer nas «nebo» kažnjava što se još nismo promijenili na bolje. «Nebo» nas samo podsjeća na naš zadatak kojeg smo se prihvatili. Zato nemojmo od neprijatelja praviti sudbinu koju moramo podnositi. Neprijatelj je samo znak na našem putu kojeg treba opaziti i shvatiti, a zatim otići dalje bez srdžbe i s nijemom zahvalnošću što smo nešto naučili. Otkrila sam način kako ovaj postupak znatno pojednostavniti i ubrzati na raketni pogon, ali o tome u pravi tren. Ja sam išla ovim sporim načinom i moram reći da sam bila ponosna na sebe sa svakom malom pobjedom nad svakim malim, ili velikim, «negativcem». Život je svakim danom tekao sve skladnije, ljudi su bili sve ljubazniji, poslovi su se obavljali sve lakše i sve brže. Kad savladate zmiju negativnih emocija i majmuna negativnih misli u sebi, zapravo, čim počnete s tim procesom, život krene u ritmu valcera. Možda bi bilo točnije reći - meni je tako krenulo!. Ipak, uvjerena sam da bi i vama. Nisam ja izmislila te ideje ni te metode. Poznate su odavna u psihologiji, ezoterijska misao ih popularizira na razne kreativne načine, a na koncu i sve religije govore isto. Kako u ovoj priči govorim samo o svome iskustvu, kažem samo to: provjerila sam, točno je, funkcionira. Međutim, sve ovo ne funkcionira bez jednog uvjeta, a to je ISKRENOST; najprije prema sebi, a onda prema drugima. Totalna, apsolutna, bespoštedna iskrenost. Nema iznimki, nema opravdanja. Javite se koji put. Srdačni pozdravi svima, Serena |
14.11.2006., utorak
Misli pozitivno
Danas citiram jedno opće mjesto iz literature nove duhovnosti, u kojem nema još ni traga mom otkriću, ali s razlogom. Iz razgovora s mojim dosadašnjim čitateljima shvatila sam koliko im je teško pojmiti da su svoj život, baš onakav kakav je - STVORILI SAMI. Da im nitko nije kriv - ni mama, ni tata, ni loše mjesto na kugli zemaljskoj na koje ih je život bacio. Sve to ima utjecaja, ali u konačnici, mi sami odlučujemo. Samo KAKO? O tome "KAKO?" govori se u nastavku knjige.
Upoznaj sebe i upoznat ćeš Boga Budući da je tvoja suština Božja energija, A to je kreacija, Ti stvaraš. Ti si stvoritelj. I ti si stvoreno. Ti stvaraš svoje zablude, ti stvaraš svoju istinu. To je način kako ti učiš. (Emmanuel's Book) U ezoterijskoj literaturi, koju sam i dalje strasno čitala, sve češće i sve eksplicitnije se pojavljivala ideja da nije čovjek - njegov život, ponašanje, uspjeh ili neuspjeh - rezultat tzv. objektivnih okolnosti. Mi stvaramo, vješto pronalazimo objektivne okolnosti koje će potvrditi sliku neuspjeha, sliku nesreće, sliku tuge koju nosimo u duši, a uopće nismo toga svjesni. I obrnuto. Mi mislimo da težimo dobrome, da težimo sreći, da težimo uspjehu. I mislimo, kad to promašimo, da su krive objektivne okolnosti, da smo se rodili u krivoj obitelji, da nemamo novaca, ili smo baš imali «peh»… I tako tisuću izgovora. Potpuno krivo. Svatko od nas u cijelosti određuje samog sebe i to svojim mislima i osjećajima. Sve, apsolutno sve, što nam se događa, rezultat je onoga što smo prethodno mislili i osjećali. I naš uspjeh i naš neuspjeh, sreća i nesreća, dogodili su se jer smo mi to baš tako tražili. Ne mislimo mi ono što mislimo da mislimo, niti osjećamo što nam se čini da osjećamo, niti želimo ono što mislimo da želimo. Što zaista želimo od svoga života, to se jedino i najtočnije vidi iz našeg života samog. Ako je neuspješan i mizeran - mi smo baš to htjeli. Nije nitko drugi spriječio našu sreću. Mi smo doslovno htjeli svoju nesreću. Kad shvatimo, zaista shvatimo i doslovno shvatimo, ovu tvrdu istinu, tek onda smo po prvi put u životu otvorili vrata svojoj sreći. To je potpuno suprotno od onoga što se popularno misli, od onoga što razne društvene znanosti tvrde. Potpuno suprotno tzv. zdravom razumu. Potpuno suprotno svemu čemu su nas učili. Ipak, meni se ideja odmah dopala, jer je zapravo govorila o našoj apsolutnoj moći da budemo ono što želimo. Ako sami proizvodimo vlastitu nesreću, jednako smo sposobni proizvoditi i sreću. «If you can make it, you can anmake it.» Samo je trebalo otkriti taj mehanizam stvaranja privida. Zašto smo stvorili nesreću, a mislili smo da gradimo sreću? Zašto nismo uspjeli, a mislili smo da tako strasno želimo uspjeti? U bilo čemu - u braku, u poslu, u prijateljstvu. Zašto? Zašto se tako često ispriječe nekakve okolnosti koje izgledaju objektivne i upropaste sve naše najbolje planove? Zato jer je u našem nesvjesnom ugrađen program neuspjeha, program da budemo nesretni, program da drugima stvaramo bol. I to se prenosi generacijama. Kompjutorskim jezikom rečeno, kao virus koji nam uništava sve lijepo, sve korisne programe, a mi toga uglavnom nismo svjesni. Razumijevanje sila nesvjesnog i/ili podsvjesnog već stotinu i pedeset godina je u žarištu psihologije i psihoterapije. Puno toga je opisano, ali tajna o ugrađenom programu neuspjeha i nesreće nije baš otkrivena. Ljudi godinama idu psiholozima, psihijatrima; bude im malo bolje, onda uglavnom vide da ponovo upadaju u iste situacije, a da ni stare još nisu riješili. Puno je viceva smišljeno na račun onih koji i dvadeset godina odlaze na neku vrstu psihoanalize, a da se na kraju ne osjećaju ni bolje, ni pametnije. Što je u ezoterijskoj literaturi koju sam čitala bilo novo? Jednostavna ideja: Pusti prošlost, počni misliti drugačije, počni osjećati drugačije i život će ti se događati drugačije. To je ona, sad već svima poznata uzrečica: Misli pozitivno! Misli i osjećaj pozitivno i događat će se pozitivno! Misao i osjećaj proizvode djelo, proizvode činjenice, a ne obrnuto. Nije bitno krećeš li iz točke ispod nule, s točke nula, ili s točke plus deset. Samo kreni i stići ćeš. Nije baš da te prošlost neće vući za nogu, ali najprije kreni naprijed, a onda ćeš se i prošlosti lakše riješiti. Našla sam vrlo jednostavan način kako otpuhnuti prošlost i riješiti se njena negativna tereta, ali o tom kad usvojimo osnovne pojmovne kategorije i kad instaliramo potrebne «alate». Zdravo svima, Serena Alba |
10.11.2006., petak
Zašto bolest
Prije nego nastavim s citatima iz knjige, jedna uputa za one koji su nabavili knjigu i spremaju se na čitanje. Nemojte čitati napreskok ili od nazad. Čitajte po redu i pažljivo. Knjiga ima strukturu i preciznost matematičke formule, nije nimalo slučajno u naslovu riječ "geometrija". Bolest nije sila Koja bi nekoga izbacila iz života. Zaista, ona je poziv Da budemo u središtu našeg života. (Emmanuel's Book III ) ... Ovo je priča i o bolesti, njenim uzrocima i ozdravljenju. Kad ljudi dođu u neke ozbiljnije godine, znaju da, ako imaju zdravlje, imaju sve. Obitelj moje mame često su pohodile bolesti. Toliko su nas pratile - moju majku, oca, dvije tetke i dva ujaka, a i bratiće i sestrične i moju i njihovu djecu - da nisam mogla a da ne počnem razbijati glavu s pitanjem: zašto toliko bolesti u maminoj obitelji? Baš je trebalo «razbijati» glavu za pronaći taj odgovor, razbijati toliko stare obrasce koji više nikome ne izgledaju obrazac, dakle tvorevina našeg uma, nego svi mislimo da su prirodna, dakle potpuno objektivna okolnost. Bolesti izgledaju kao neumitna sudbina, dođu, podnosite ih, ozdravite ili umrete. Što se tu ima mozgati? Dva su me događaja natjerala na to razmišljanje: dugogodišnja bolest moje kćeri, od njenog rođenja pa do četrnaeste joj godine života, te otkriće misli istočnjačkih filozofija da svaka nesreća, pa tako i bolest, ne dođu bez razloga, a ne dođu ni da nas bezrazložno muče, još manje da nas kazne; nesreća i bolest dođu da nas nečemu pouče, kazuju nam da nešto vrlo naopako radimo u svom životu. Tko je i što trebao naučiti iz bolesti moje kćeri koja ju je pratila od rođenja pa punih četrnaest godina? Zar tek rođeno dijete? Mi roditelji? Nisam nalazila smisleni odgovor, ali nisam ni odustajala. Negdje je morao biti. Kasnije sam počela proučavati šaroliku literaturu u raznim disciplinama ljudske misli i, na drugoj strani, «povijest bolesti» svih članova mamine obitelji. Bilo je očito, kako su godine prolazile, da smo svi dobar dio života proveli po bolnicama, na pregledima, s lijekovima, operacijama i mukama svih vrsta. Tako mi je brojnost mamine obitelji, njihova velika povezanost i stalna prisutnost raznih bolesti dala značajan uzorak za proučavanje. Moja, pak, velika povezanost s njima omogućila mi je poznavanje svih značajnih događaja svake od obitelji, kao i njenih članova ponaosob, a dugogodišnje druženje s njima i mogućnost poznavanja psihološkog profila i razvoja svake ličnosti iz obitelji. Moglo je sve izgledati kao slučajnost, ali slučajnost je samo ime za duhovnu lijenost. Nema slučajnosti. Tkanje svakog života duboko je smisleno, ima pravilan uzorak i ima ključ koji ga objašnjava. Kad sam poslije dvadesetak godina istraživanja pronašla ključ, ta nedokučiva slagalica svih naših tridesetak života posložila se u smisleni niz uzroka i posljedica. Da, našla sam ključ zdravlja. Nije čak bio kompliciran niti za razumijevanje niti za «rukovanje»... Sada to kažem tako jednostavno i lako, a trebalo mi je dvadeset godina da bih razumjela. Tek zadnjih godina moja «zašto» dobila su sustavnu strukturu istraživanja. Petnaestak godina pitanja o zdravlju i bolesti bila su moj hobi ( kad sam za njega imala vremena), najčešća tema knjiga koje sam čitala, pa, moglo bi se reći, sve bez nekih velikih pretenzija, osim one najveće, a to je, da sam kroz to uporno tragala za odgovorom na pitanje o smislu svog života. Jer, tamo su ciljale sve te bolesti - ako ne naučim tu bolnu lekciju, sva je prilika da sam promašila nešto jako važno u životu, a to znači i ono najvažnije - smisao, svoju istinu. Sad je trenutak da proširim definiciju bolesti. Nisu to samo fizičke i psihičke tegobe koje liječe liječnici. To su i svi oni događaji u našem životu koje zovemo «nesreća» ili «problem». Kasnije će se vidjeti zašto sve to stavljam u isti koš, mada je već sad jasno da zbog rastave braka, gubitka posla, dugova, saobraćajnih nesreća, nezavršetka škole ili studija, naša duša pati i više nego naše tijelo zbog artritisa, šećerne bolesti ili proširenih vena, iako su ta dva niza događaja uvijek povezana. Kažem da sam proučavala i našla uzrok svih tih pojava, a time i lijek, bolje rečeno preventivnu metodu da nam se bolesti, nesreće i problemi ne pojave nikad, a, ako se i pojave rijetko, kako ih se jednostavno riješiti. Pa ipak,koliko god to ovako napisano izgledalo preuzetno, ovo je ipak samo priča o jednoj obitelji, priča koja je naprosto moje životno iskustvo, koja je imala nekoliko velikih «zašto» i dovoljno moje upornosti da dvadeset godina tražim odgovore i da sam u jednom času bila zadovoljna odgovorima koje sam našla. Ne znači da su to konačni odgovori, ne znači ni da ćete vi biti zadovoljni s njima. Zato kažem ovo je priča. Priča o jednom iskustvu koje se prometnulo u fantastično otkriće. Zdravo svima, Serena |
08.11.2006., srijeda
Zašto ne znamo voljeti
Zato što smo puni straha. Kako se osloboditi straha, zaista i do kraja.To je glavna tema moje knjige. Danas ću još malo citirati uvodni dio i sadržaj, da dobijete pregled cjeline.
Smijeh je danas jedino ponašanje koje nosi život. Sve ostalo ga uništava. Bilo bi točnije reći da je ljubav jedini kreativni princip, ali je naše shvaćanje ljubavi postalo izvitopereno i turobno, tako da to što mi mislimo i osjećamo kao ljubav, više uopće nije ljubav. Zato treba početi od smijeha. Smijeh je jedino što zaista razumijemo i što nam je preostalo. Uvjerena sam da su humor i komedije najveće dobro, vrhunsko dobro koje postoji na našoj Planeti. Bog se sa svemirom možda kocka, ili ne, ali se sigurno smije. Utoliko bi bilo idealno da je ova priča napisana da vas nasmije. Možda dva dobra vica vrijede više nego sve što sam napisala na ovih tristotinjak stranica. Pa ipak, ovako ozbiljna priča ima opravdanje u tome što je spirala negativnosti toliko obuzela naš svijet da je potrebna izvjesna doza razumijevanja zašto se to dogodilo, a i da bismo uopće mogli pokrenuti pozitivan trend. Dakle, razumijevanje ispada neki ozbiljan posao, pa je tako i ova priča dosta ozbiljna jer govori o problemima i kako ih riješiti. Neka to bude vaše zadnje razmišljanje o problemima. Ako budete mislili da nudim dobar način, naprosto ga primijenite, jer je jednostavan. I nikad više nemojte misliti o problemima, pričati svoje probleme, slušati tuđe probleme, rješavati bilo čije probleme. Jer, to je apsolutno siguran put u sve više, i više, i više problema. A to je gdje ste sad. Ako pomislite da bi ipak bolje bilo živjeti bez tih nerješivih i stalno ponavljajućih problema, neka ovo bude zadnje spominjanje nesporazuma, promašaja, nesreća, bolesti i svih tih stvari. Počnite se smijati, a problemi će nestati. Dobro, treba napraviti još jedan pripremni korak da biste se uvijek mogli smijati, pa i kad vam nešto zapne. O tome je ova priča. O pripremi za smijeh. O pripremi da vam život bude valcer. Baš tako. Ili, da to kažem slikovito: ako se vrtite u jednom smjeru, pa se odlučite vrtjeti u suprotnom, ima jedan kratki tren kad trebate stati da biste se zavrtjeli suprotno. Ovo što čitate je taj nužni trenutak zaustavljanja negativnog smjera. Treba uložiti izvjestan napor da se zaustavi negativna vrtnja, ali se već i tada možete početi smijati. Kad se zavrtite u suprotnom, nazovimo ga pozitivnim, smjeru, stalno ćete se smijati, kao što se sigurno i Bog stalno smije. Kad se umorite od smijeha, onda ćete se smiješiti. I to je to. Ako to već znate, ne trebate čitati ovu priču. Ako ne znate, ovo će biti vaš zadnji ozbiljan, malčice naporan korak. O čemu je ova priča? O energiji. O ljudskoj energiji. O strahu i o ljubavi. O tome kako «izgleda» energija straha i kako «izgleda» energija ljubavi. Tako malo, gotovo ništa, znamo o ljudskoj energiji. Ona danas tka jedan drugi život, jedan drugi naš život, najčešće potpuno i apsolutno suprotan onome što mislimo o sebi, onome što mislimo da osjećamo. I otuda egzistencijalna zbunjenost, tisuću zašto bez odgovora. Ako uopće ima neko «ZAŠTO?» u ljudskim životima?! Jer, životi samo prividno teku, a zapravo se odvijaju u grčevitoj borbi iz minute u minutu da ih držimo nepomičnima, da ih zaustavimo. Silna energija je potrebna za to da biste zaustavili život. I onda se ne događa ništa više. Samo zaustavljanje vodopada. Izgleda nemoguće - ali pokazali smo se genijalnima baš u zaustavljaju vodopada našeg života. Koliki beskoristan trud, kako jalova, siromašna mašta! Ne znam kako je bilo nekad davno, davno, ali danas ljudi ne znaju voljeti. Ima jedna zakonitost - ljubav i strah ne idu zajedno. Gdje ima straha, nema ljubavi; gdje ima ljubavi nema straha. Ljubav nikad ne može postati strah, ali strah može postati ljubav. Jednom kad naučite voljeti, nećete zaboraviti. Tomu me naučilo moje iskustvo. To je glavna tema ove knjige. Čak i nije komplicirano pretvaranje straha u ljubav. Posve je izvedivo. Apsolutno svakome od nas. (...) I još nešto kao uputa za shvaćanje ove priče. Često sam čula negativne komentare o nekim knjigama koje ja smatram neizmjerno važnima, a koje su njihovi čitatelji negativno ocjenjivali i to riječima: «Pa… tako, ima tu nešto zanimljivo, ali to nije književnost». Oni su zapravo odbijali koncept stvarnosti koje te knjige izražavaju, ali na taj uvijeni način - «to nije književnost». Da su rekli: «Ne prihvaćam tu ideju», morali bi se zamisliti nad onim «zašto», a to ljudi tako izbjegavaju. Onda nalijepe ideju «to nije književnost» i sve su tako elegantno riješili da ne moraju ništa promijeniti u svom životu. Tako mi za života umiremo, umiremo kad ništa ne mijenjamo. Zato želim naglasiti da ova priča nema namjeru biti u kategoriji «književnosti». Moja priča je ispričana sa strašću, ali nije književnost. Svakako da ljepota stila nikad nije na odmet i da doprinosi eleganciji mišljenja, ili oblačenja, ili izražavanja općenito. Pa ipak, suštinsku ljepotu stvara samo istina. Zato ova priča ne želi biti književnost - ona je iskustvo. Iskustvo koje je uporno tražilo istinu. Moje osobno iskustvo osmišljeno dokle god me misao služila i dokle me srce vodilo. Osmišljeno iskustvo, provjereno temeljitim promatranjem, tako da mogu reći da ima puno elemenata znanstvenog istraživanja, iako ne mislim da bi se moglo uklopiti u stroge znanstvene kriterije u nekoj značajnijoj mjeri, što je ujedno i prednost, jer strogi znanstveni kriteriji često su samo alibi za neinventivnost i osrednjost, osobito u društvenim znanostima. Zato ovu knjigu trebate prosuditi po tome koliko osjećate da je istinita, po tome koliko mislite da je istinita i po tome koliko ćete uspjeti sami provjeriti njezinu istinitost. Ne po tome koliko je književnost ili koliko je znanost, jer nije ni jedno ni drugo. Ako je možete pokušati razumjeti ne pokušavajući je ugurati u bilo koju šablonu ili kategoriju, onda ćete biti na putu da shvatite što je to mudrost srca. Tako ćete u jednom trenutku shvatiti koliko je veliko i koliko je jednostavno otkriće o kojemu je ova priča. (...) SADRŽAJ 1. Uvod 2. Zašto ne znamo voljeti 3. Zašto bolest 4. Kratka povijest mamine obitelji 5. Dijete zna bolje 6. Moje bolesti i moji snovi 7. Kako sam stekla više budućnosti 8. Mama, zašto si umrla?! 9. Misli pozitivno 10. Negativne emocije 11. Koliko smo puta ponavljali prvi razred 12. Ljudska energija 13. Čakre 14. Pozitivna energija, ili: “Svi marš na ples!” 15. Svijest je apsolutno najjača sila u Univerzumu 16. Opet san 17. Prijatelji nisu zauvijek 18. Psihički vampiri 19. Moja prijateljica je vampir 20. Zašto volimo svoje vampire 21. Djetinjstvo – ili strah u kostima 22. Tko te najviše voli? Mama 23. Je li Bog pogriješio kad je stvorio Evu 24. Strahu smo dali ime – ljubav 25. Riješite to odmah! zbog svoje djece 26. Mali epilog 27. Ujak Ivan 28. Veliki meštar – baka Irena 29. Crno-bijeli svijet i slobodna volja 30. Pedagogija u tri riječi 31. Mi, svjesna bića – proizvodimo energiju 32. Zaštiti se ne možemo, a obraniti se moramo 33. O studentu i njegovoj mami 34. Ili ljubav, ili strah 35. Sve bolesti na svijetu samo su jedna bolest 36. Nasljedne bolesti možda uopće ne postoje 37. O liječenju bioenergijom 38. Genijalni psihološki uvidi S. N. Lazareva 39. Čovjekovo više ja 40. Negativni um i moć shvaćanja 41. Aktivni i pasivni vampirizam i sasvim moguća misija 42. Tehnika “vesele čarolije” 43. Suosjećanje – “patimo zajedno” 44. Lukavosti negativnog uma 45. Mali strašljivi čovjek u nama 46. Sebični geni i nadmoćni um 47. Oduvijek sve znamo, samo smo zaboravili 48. Naivni su odgovorni za uspon varalica 49. Naivno suosjećanje je obično čin nemoćnoga 50. Suprotno od stvarnosti u stvarniju stvarnost ljubavi 51. Malo vodoinstalaterske kvantne fizike 52. Univerzalno energetsko polje i ljudska svijest 53. Biologija i kvantna fizika 54. Metafizika dvostruke spirale 55. Bog je ljubav 56. Dodaci Toliko za danas i zdravo svima, Serena Alba |
Pročitajte ovu knjigu
Nedavno sam objavila knjigu GEOMETRIJA BOŽASNKE ISKRE i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav. Želim da i vi pročitate moju knjigu i shvatite što sam ja shvatila. Možete je pronaći u barem jednoj knjižari u vašem gradu ili u mnogim knjižarama u Zagrebu Knjiga govori o posve neobičnom i vrlo osobnom iskustvu koje je postalo istraživanje. Odavno sam znala da mi ljudi nemamo pojma što je ljubav. Zatim sam shvatila kako naučiti voljeti. Zatim sam otkrila da ćemo, naučivši voljeti, zauvijek napustiti tisućljetno ropstvo u kojem nas je držao strah. Kako naučiti što je ljubav? Pošla sam na mjesto gdje su se susrele psihologija, biologija i kvantna fizika. Poslije je sve bilo u valceru. Početi ću s uvodom, zatim ću citirati odlomke, a onda se nadam da će biti i vaših pitanja na koja ću odgovoriti. UVOD Na kraju sam pronašla nešto što bih nazvala temeljnim i jedinstvenim zakonom ljudske svijesti, energije i materije, a izražen je u pojmovima kvantne fizike. Ni manje ni više. Na početku je bila moja nezavisna radoznala narav stalno ugrožavana nekim nejasnim strahom o kojem nisam znala ništa i bolest moje kćeri. Strah i bolest su progonile moj um, a ja sam strasno htjela otkriti zašto me prate i kako ih se riješiti. Mislim da se sve dogodilo baš kako Theodore Zeldin govori: «Sva su…otkrića…nadahnuta…susretanjem ideja koje se ranije nikada nisu našle na istome mjestu». Da, radi se o otkriću, otkriću koje me vodilo do kraljice spoznaje, spoznaje same sebe. A zaista sam proučavala područja koja nikada ne proučavaju isti ljudi: psihologiju, sociologiju, biologiju, genetiku, kvantnu fiziku, teoriju relativnosti, na jednoj strani, a na drugoj: duhovnost novoga doba, iscjeljivanje, vidovitost, predviđanje budućnosti, ljudsko energetsko polje. Zbog vrlo raširenih predrasuda o ovom drugom području mojih proučavanja ( koje bi se moglo nazvati i područje «transcedentnog», ili «okultnog», ili «mističnog»), moram navesti jednu informaciju, i to prema fizičaru i nobelovcu Leonu Ledermanu, o Isaacu Newtonu, jednom od najvećih umova čovječanstva koji je oblikovao temeljne kategorije naše civilizacije: «Newtonov doprinos fizici i matematici i njegova opredjeljenja za atomistički svemir dobro su dokumentirani. Ono što ostaje u magli je utjecaj njegova 'drugog života' na njegov znanstveni rad. U tom 'drugom životu' bilo je svačega; Newton se podrobno bavio alkemijom, a i posvećivao se okultnoj filozofiji, naročito zamislima hermetika, koje sežu u daleku prošlost sve do svećeničke magije starih Egipćana. Te svoje djelatnosti Newton je gotovo posve prikrio. Kao profesor na Lukasovskoj katedri u Cambridgeu (sada se na tom mjestu nalazi Stephen Hawking), a kasnije i kao član londonskog političkog kruga, Newton nije mogao dopustiti da javnosti postane poznata njegova odanost tim okultnim aktivnostima, jer bi to značilo veliku sramotu, a možda čak i izgon iz javnog života.» I ja sam intenzivno proučavala «okultno», koliko god taj pojam nejasan bio, ali nisam to skrivala, a i u ovoj priči o mojem otkriću želim to vrlo jasno istaknuti. Toliko o mojoj «vezi» s Newtonom. I onda se otkriće otkrilo. Činilo mi se toliko očitim da mi nikako nije jasno kako to nije nitko već ranije vidio. Valjda sam bila dovoljno pažljiva i nesputana duha da je mene zapalo da primijetim. Bilo je odmah jasno da to trebam saopćiti i vama. Nadam se da sam našla dovoljno jednostavnu formu da bude razumljivo svima, mada znam unaprijed da će mi najdraži čitatelji biti oni radoznali. Hoćete li vidjeti ono nevidljivo, ali otkriveno - zaista je samo do vas. Naslov sljedećeg nastavka: ZAŠTO NE ZNAMO VOLJETI Zar ne bi bilo prikladnije Dubokoj čežnji svake duše Da vidi vječnu Svjesnost Kao ljubazan smijeh Radije nego kao ozbiljnu kontemplaciju? Život je težak samo ako niste povezani S vječnom radošću. Dobrim dijelom ozbiljnost nema nikakvu svrhu. Vi trebate smijeh. Vi trebate igru, svatko na svoj način (Emmanuel's Book) Zdravo svima, Serena Alba |